Jedna pobožna muslimanka je održala predavanje ženama u džamiji. Tokom predavanja, govorila je o različitim aspektima islamskog života, uključujući i višeženstvo. Istaknula je kako bi čestita žena trebala podržati svog muža u oživljavanju sunneta višeženstva i ne bi trebala protiviti se njegovim željama u tom pogledu. Naglasila je da je to dio njihove vjere i da bi trebale biti otvorene prema takvim željama svojih muževa.
Nakon završetka predavanja, jedna žena po imenu Munira prišla joj je s osmijehom na licu. Munira ju je srdačno zagrlila i kazala: “Allah te nagradio svakim dobrom, draga profesorice! Nisam znala kako da stupim u kontakt s tobom i razgovaram o ovoj temi, ali sada vidim da si vrlo razumna osoba.”
Zatim je nastavila: “Moje ime je Munira, i ja sam već četiri godine udata za tvoga muža. Nisam znala kako da ti to kažem ranije.”
Profesorica je bila toliko šokirana da je izgubila svijest i pala na tlo. Žene oko nje su odmah pozvale hitnu pomoć i prevezle je u bolnicu. Munira je odlučila poći za njom kako bi joj objasnila svoju namjeru.
Kada se profesorica probudila u bolnici, Munira je prišla njenom krevetu i kazala: “Allaha mi, ja uopće ne poznajem tvoga muža, niti sam se udala za njega. Ovim sam htjela skrenuti pažnju na nešto važno. Željela sam ti ukazati da sljedeći put držiš predavanje o namazu, postu i dobročinstvu prema roditeljima, a da se kloniš tema koje ni sama ne možeš iznijeti i provesti.”
Munirine riječi bile su oštre, ali su nosile važnu poruku. Profesorica je shvatila da, iako je željela promovirati vjerske ideale, mora biti svjesna svojih vlastitih granica i stvarnosti života. Predavanja trebaju biti fokusirana na teme koje su praktične i izvodive, a ne na one koje mogu izazvati nepotrebne nesporazume i napetosti.
Ova priča postala je lekcija ne samo za profesoricu, već i za sve žene koje su je slušale. Naučile su da je važno pridržavati se osnovnih principa vjere, kao što su namaz, post i dobročinstvo prema roditeljima, prije nego se upuste u složenija pitanja. Također, podsjetila ih je na važnost razumijevanja i suosjećanja u međuljudskim odnosima.
