U današnjem političko-ekonomskom kontekstu Bosne i Hercegovine, odluke koje donosi visoki predstavnik imaju dalekosežne posljedice, kako za funkcionisanje državnih institucija, tako i za finansijsku stabilnost entiteta unutar zemlje. Nedavna objava zamjenika ministra finansija BiH, Muhameda Hasanovića, izazvala je pažnju javnosti jer se direktno odnosi na implementaciju ključnih naloga koje je izdao Christian Schmidt, trenutni visoki predstavnik u BiH.
Hasanović je putem javnog obraćanja istakao da je u potpunosti poštovao Schmidtove odluke, te da je potpisao dvije značajne odluke koje se tiču raspodjele novca iz državnih fondova. Prva odluka odnosi se na isplatu 120 miliona konvertibilnih maraka Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, dok je druga povezana s osiguravanjem sredstava za potrebe Centralne izborne komisije (CIK) BiH, a sve u svrhu pripreme za predstojeće izbore koji će uključivati i izbornu tehnologiju.
U razradi svog javnog obraćanja, Hasanović je dodatno pojasnio kontekst i pravni okvir na kojem se temelje ove odluke. Ključna odluka koja je omogućila ovu isplatu jeste Schmidtovo uplitanje u raspodjelu sredstava prikupljenih od putarine – prihoda koji se inače dijele između entiteta u skladu s ustaljenim fiskalnim principima.
Schmidt je, u skladu sa svojim ovlastima, odlučio da:
-
Dio novca koji bi inače pripao Republici Srpskoj bude preusmjeren na slovensku kompaniju Viaduct, kao ishod izgubljenog arbitražnog spora.
-
Preostali dio novca od putarine bude iskorišten za isplatu sredstava Vlada Federacije BiH, čime se nastoji stabilizirati budžet entiteta.
Ovdje je važno naglasiti da je Republika Srpska, prema Hasanoviću, nezakonito raskinula ugovor s Viaductom, što je i dovelo do izgubljenog međunarodnog arbitražnog procesa. Kao rezultat toga, BiH je bila obavezna da isplati štetu pomenutoj firmi, a Schmidt je odlučio da se ta sredstva namire iz dijela koji bi po redovnom toku pripao RS-u.
Pored toga, Hasanović je potpisao i nalog za isplatu sredstava CIK-u BiH, koristeći dobit Centralne banke Bosne i Hercegovine. Ova sredstva su ključna kako bi se na vrijeme pristupilo modernizaciji izbornog procesa, koji će uključivati i tehničke komponente poput digitalne registracije birača i eventualnog uvođenja elektronskog glasanja.
Hasanović je istakao da je njegov potpis bio zakonska obaveza, jer Schmidtova odluka izričito navodi da ukoliko ministar finansija odbije da potpiše naloge, ta odgovornost automatski prelazi na njegovog zamjenika. Ova klauzula jasno ilustruje stepen odlučnosti i direktne ingerencije koje Schmidt ima u BiH, posebno u trenucima institucionalne blokade ili opstrukcije od strane entitetskih ili državnih zvaničnika.
U sklopu svog javnog istupa, Hasanović nije ulazio u političke implikacije Schmidtovih odluka, već je nastojao predstaviti svoju ulogu kao tehničku i institucionalno uslovljenu. On se pozvao isključivo na zakonske osnove i međunarodno-pravni okvir koji definiše djelovanje visokog predstavnika, kao i obaveze državnih službenika da postupaju u skladu s njegovim nalozima.
Ove odluke imaju višeslojan značaj za funkcionisanje države:
-
Finansijska stabilnost Federacije BiH: Injekcija od 120 miliona KM pomoći će Vladi FBiH da ispuni budžetske obaveze, posebno u periodu sve izraženije inflacije i ekonomske neizvjesnosti.
-
Izborna transparentnost i priprema za 2026. godinu: Sredstva za CIK omogućavaju pravovremenu pripremu i tehničku modernizaciju izbornog procesa, što može umanjiti manipulacije i povećati povjerenje građana u demokratske procese.
-
Međunarodni kredibilitet BiH: Izvršavanje obaveza proizašlih iz arbitražnog postupka pokazuje spremnost BiH da poštuje međunarodno pravo, što može pozitivno uticati na njene aspiracije ka EU i NATO integracijama.
Na kraju, Hasanovićevo djelovanje oslikava kompleksnost političkog sistema BiH, u kojem međunarodna supervizija još uvijek ima ključnu ulogu, posebno u situacijama institucionalnog zastoja. Iako se često postavlja pitanje legitimiteta odluka visokog predstavnika, one ostaju pravno važeće i obavezujuće sve dok traje njegov mandat i dok se ne postigne puna funkcionalnost državnih institucija.
Hasanović je svoj čin predstavio kao čin odgovornosti prema zakonu, ali i prema funkcionalnosti države. Njegova odluka da potpiše sporne naloge pokazuje da, uprkos političkim tenzijama, postoje akteri unutar institucija BiH koji su spremni da djeluju u skladu s međunarodnim normama i potrebama države.
Ovim činom su osigurana ključna sredstva za dvije vitalne oblasti: funkcionisanje entitetske vlasti i pripremu demokratskih izbora, što se u konačnici može posmatrati kao korak ka stabilnijoj i odgovornijoj BiH.
