Pitanje se odnosi na pravilo o učenju Kur’ana u namazu, tačnije da li je ispravno učiti naglas u namazima gdje je uobičajeno učiti tiho, poput podne i ikindija namaza, ili na trećem i četvrtom rekatu nakon prvog sjedenja, kao i u nafila (dobrovoljnim) i duha namazima.
Odgovor počinje objašnjenjem da je prema sunnetu, praksi Poslanika, preporučeno učiti tiho (u sebi) u svim namazima koji se obavljaju tokom dana, osim u nekim specifičnim situacijama. Naime, sunnet nalaže da se u dnevnim namazima, poput podne i ikindije, uči tiho. Ova praksa se odnosi na sve dnevne farz namaze, ali postoje izuzeci kada je učenje naglas dozvoljeno, pa čak i preporučeno.
Primjer izuzetaka su namazi koji se klanjaju u noći, poput jacije i teravih namaza, gdje je sunnet učiti naglas. Također, sabah namaz, džuma-namaz, namaz zbog pomračenja sunca ili mjeseca (kusuf i husuf), te namaz za kišu (istisqa) su situacije u kojima je propisano učiti naglas. Ovi izuzeci pokazuju da sunnet razlikuje dnevne i noćne namaze, kao i posebne namaze koji se uče naglas zbog njihove važnosti ili specifičnosti.
Što se tiče nafila namaza (dobrovoljnih namaza) koje se klanjaju tokom dana, pravilo je također da se uči tiho. Ovo važi i za duha namaz, koji se klanja ujutro nakon izlaska sunca. Učenje u sebi u ovim namazima naglašava skromnost i prisnost koju vjernik ostvaruje u svom ibadetu tokom dana.
Ukratko, sunnet je jasno propisao da se u većini dnevnih namaza uči u sebi, dok se u nekim posebnim prilikama, kao što su noćni namazi i određeni specifični namazi, uči naglas. Vjernik bi trebao slijediti ove smjernice kako bi njegov namaz bio u skladu s praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Na kraju, ono što je najvažnije jeste da namaz bude obavljen s iskrenošću i pokornošću prema Allahu.
