Enes F. je jedan od mnogih ljudi koji su napustili Bosnu i Hercegovinu, ali su uvijek osjećali snažnu povezanost sa svojom domovinom. Iako već godinama živi u Zapadnoj Evropi i ima državljanstvo zemlje u kojoj boravi, Bosanac je u duši, i nikada nije zaboravio svoje korijene. Kao i mnogi, s nestrpljenjem je očekivao godišnji odmor, jer ništa mu nije bilo važnije od povratka u Bosnu. S porodicom je planirao provesti vrijeme u zemlji koju nikada nije prestao voljeti. Zajedno sa suprugom Rahimom i djecom, krenuo je na put, sretan zbog mogućnosti da ponovno posjeti rodnu granu.
Putovanje je bilo ispunjeno očekivanjima i uspomenama. Ubrzo su se našli na granici, gdje je, uprkos gužvi, Enes bio pun optimizma. Bio je to povratak kući, u svoj dom koji su izgradili prije dvije godine, ulažući značajnu sumu novca da bi kuća bila u savršenom stanju. Na kraju su stigli na granicu s Bosnom, a Enes je bio sve bliže svom domu. Međutim, put do kuće, koji su zamišljali kao sretan završetak njihova putovanja, ubrzo je postao pun neugodnih iznenađenja.
Nakon što su prešli granicu, Enes je zaustavljen od strane bh. policije, što je za njega bilo iznenađenje, jer tijekom cijelog puta od Zapadne Evrope nisu naišli na nijednog policajca. Policajac je tvrdio da je Enes vozio prebrzo, iako je Enes objasnio da je bio nestrpljiv da stigne kući. Na kraju, kako bi izbjegao probleme, morao je platiti mito u iznosu od 50 eura. Nakon tog neugodnog incidenta, Enes i Rahima su nastavili prema kući.
Kada su stigli, doživjeli su šok. Umjesto da dočekaju miran i ugodan boravak, naišli su na nepopravljivu štetu. Zbog nebrige o cijevima, koje su zamrznule i potom pukle, došlo je do velike poplave u njihovoj kući. Vlaga je uništila pod, dio namještaja, a čak i zidove. Enes je odmah pozvao Ziju, svog rođaka koji je bio zadužen za čuvanje kuće, ali Zijo nije pokazao nikakvu odgovornost. Umjesto toga, počeo je da se žali na nisku plaću, govoreći kako mu nije moguće sve nadgledati za 150 eura mjesečno. Nakon ovog razgovora, Enes je odlučio prekinuti suradnju s njim.
Nakon što su iznijeli stvari iz kuće, Enes i Rahima suočili su se s novim problemom. Rahima je nazvala svoju rodbinu, koja je umjesto podrške počela nabrajati sve obaveze koje su imale prema drugim članovima obitelji, uključujući darivanje mlade i novorođenčadi. Ovaj razgovor je samo povećao frustraciju koju su osjećali. U međuvremenu, Enes je naišao na još jedno iznenađenje – predsjednik mjesne zajednice tražio je novac od njega za neki zajednički fond, kao i od drugih dijasporskih članova. Enes je, iako ogorčen, pristao platiti, no jasno je dao do znanja da nije bankomat za potrebe svih.
Kako su dani prolazili, Enes je bio prisiljen tražiti majstore koji će popraviti štetu u kući. Cijene su bile daleko veće nego što je očekivao, ali pristao je na visoke troškove jer je znao da mora što prije završiti s popravcima. Međutim, majstori nisu dolazili na vrijeme, a Enes, umoran od svih problema, odlučio je sam riješiti situaciju. Bez obzira na to što nije bio stručnjak za građevinske radove, Enes je kupio materijal i započeo raditi.
Iako je sve bilo puno prepreka, Enes i Rahima su shvatili da njihov odmor nije samo fizički odmor, već i emocionalni izazov. Djeca su bila nezadovoljna jer nisu imala priliku uživati u pravom odmoru, jer su većinu vremena provodili u kući i s rodbinom. Enes i Rahima su bili slomljeni, jer su shvatili da su, iako su ulagali puno truda i novca, opet naišli na nepremostive razlike između onoga što su očekivali i onoga što su stvarno doživjeli.
Na kraju, kad je odmor bio pri kraju, a koferi pakirani, Enes i Rahima su krenuli nazad prema Zapadnoj Europi. Iako su napustili Bosnu, i dalje su nosili sa sobom emocionalnu povezanost s domovinom. Povratak u stvarni život u inozemstvu, gdje su ih čekali posao i neplaćeni računi, donio je novu vrstu stresa. Ipak, u mislima su već planirali svoj povratak u Bosnu, jer su uvijek bili i ostat će pravi Bosanci.
Ova priča, koja se često ponavlja među ljudima iz dijaspore, prikazuje složene osjećaje Bosanaca koji žive širom svijeta. Iako su daleko od svoje domovine, ljubav prema Bosni ostaje nepromijenjena. U tom kontekstu, možda bismo svi trebali pokazati više razumijevanja prema onima koji, unatoč svim teškoćama, nastavljaju pomagati svoju obitelj i domovinu na svaki mogući način.