Tragičan događaj koji je zadesio mališan iz Čomaga kod Jošaničke Banje, u Srbiji, šokirao je cijelu zajednicu. Petnaestogodišnji dječak, učenik srednje Šumarske škole u Kraljevu, preminuo je nakon sedam dana teške borbe za život. Nažalost, povrede koje je zadobio u nesreći, kada ga je pregazio traktor dok je s stricem spremao drva u šumi, bile su previše ozbiljne. Tijekom tih dana, cijela njegova obitelj, prijatelji, ali i mještani, držali su palčeve za njegovo ozdravljenje, no, nažalost, nije bilo spasa. Dječak, poznat po svom vedrom duhu i marljivosti, nije preživio i tragično je napustio ovaj svijet.
Iako su svi očekivali njegov oporavak, jer je bio izuzetno snažan i poznat po svojoj borbenosti, povrede koje je zadobio bile su preteške. Traktor, dok je bio u pokretu, naišao je na dječaka i iznenadio ga dok je radio s stricem. Zbog brzine kojom se ozljede razvijaju, dječakov oporavak nije bio moguć unatoč naporima ljekara u beogradskom Kliničkom centru, gdje je bio zbrinut. Nakon tih teških dana borbe, dječakov život je iznenada prekinut.
Zajednica u kojoj je živio, i mladi i stari, duboko je pogođena gubitkom ovog mladog života. Dječak je bio poznat po svom veselju i ljubavi prema radu. Njegova radna etika, koja je uključivala pomaganje u obiteljskim poslovima i njegovu predanost svakodnevnim zadacima, bila je neobična za njegovu dob. Bio je omiljen među svojim prijateljima, s kojima je dijelio trenutke radosti, te su ga svi znali kao uzornog mladog čovjeka.
Kroz razne objave na društvenim mrežama, mještani su se oprostili od njega, odajući mu priznanje za sve pozitivne osobine koje je posjedovao. Mnogi su isticali njegovu ljubaznost i stalnu spremnost da pomogne drugima. Njegovi prijatelji su s tugom pisali o njemu, govoreći da je bio osoba koju je bilo teško ne voljeti. Neki su ga opisali kao dječaka koji nije znao za strah, ni za prepreke. Činjenica da je bio poznat po tome što je, i dok je vozio bicikl, svim prolaznicima uvijek rekao “dobar dan”, ostavila je snažan utisak na sve koji su ga poznavali.
U mnogim objavama se spominje i velika obitelj, posebno djed koji je bio uzor dječaku i koji je bio primjer tradicionalnog života. Komentari su govorili o tome kako su svi očekivali da će dječak rasti u pravog srpskog domaćina, nasljednika obiteljske tradicije i vrijednosti koje su bile prisutne kroz generacije. Za mještane, gubitak dječaka je osobna tragedija jer je bio osoba koja je unatoč svojoj mladosti dala mnogo u svojoj zajednici.
Dječakov otac, majka i obitelj cijelo su vrijeme bili uz njega, boreći se zajedno sa zdravstvenim radnicima da spase život svog voljenog sina. Nažalost, želje i molitve svih koji su ga voljeli nisu bile dovoljne. Poruka koju je jedan od mještana poslao putem društvenih mreža, izjavljujući da je dječak bio “vječno nasmijan” i da je, uprkos svojoj mladosti, bio pravi junačina, postala je simbol tuge i divljenja prema njegovom karakteru.
Gubitak ovog mladića podsjeća na krhkost života i na to koliko su životni trenuci nepredvidljivi. Iako je obitelj u velikoj tugi, važno je da svi zapamte sjećanje na njega, kao mladog čovjeka koji je svojim životom utkao ljubav, radost i poštovanje u sve ljude oko sebe. Mnogi su se oprostili od njega riječima koje govore o njegovoj velikoj unutrašnjoj snazi, o tome kako je, iako je bio samo dijete, pokazivao osobine koje rijetko tko u njegovim godinama posjeduje.
Na kraju, život ovog dječaka ostavio je dubok trag u zajednici koja ga nikada neće zaboraviti. Iako je tragično preminuo u mladosti, mnogi će ga pamtiti kao primjer ljubavi prema životu, radu i obitelji, kao osobu koja je bila spremna uvijek pomoći i koja je svojom prisutnošću unosila svjetlost u živote drugih. Iako je njegova smrt veliki gubitak, ostaje nadati se da će njegova obitelj, prijatelji i svi koji su ga poznavali, pronaći snagu da nastave nositi njegovu uspomenu u svojim srcima.
