U evropsko-atlantskim odnosima došlo je do naglog zaokreta: saveznici iz Evrope preuzimaju finansijski teret nabavke američkog naoružanja za Ukrajinu, dok Sjedinjene Države politički koordiniraju isporuke. Nakon dogovora koji je Donald Trump postigao s čelnicima NATO-a, evropske države pokreću kupovine u velikim serijama. Najnoviji paket podrazumijeva čak 3.500 krstarećih raketa produženog dometa sa GPS navođenjem, vrijednosti oko 825 miliona dolara. Ključna promjena je u tome što račun pretežno plaćaju Danska, Nizozemska i Norveška, uz djelimičnu podršku Pentagona, pa tako ni SAD ni Ukrajina direktno ne snose glavni trošak.
Isporuke se odnose na rakete koje se lansiraju s borbenih aviona, sa dometom uporedivim s projektilima Storm Shadow/SCALP koje je Ukrajina ranije koristila protiv ciljeva na Krimu i unutar Rusije. Iako eksperti upozoravaju da ovo nije trenutak potpune prekretnice za ukrajinsko zrakoplovstvo, paket signalizira da između evropskih vlada i aktuelne američke administracije postoji ozbiljan dogovor o dugoročnoj opskrbi Kijeva modernom tehnikom. Na taj način se, uz vojne efekte, šalje i poruka političke kohezije unutar saveza.
Trump je ovim pristupom napravio jasan odmak od modela iz vremena administracije Joea Bidena, kada je Washington direktno alocirao desetine milijardi dolara pomoći Ukrajini. Novi aranžman istovremeno koristi američkoj odbrambenoj industriji i amortizira kritike unutar Trumpove baze da SAD preuzimaju previše neposredne uloge u ratu. Evropski partneri, pak, dobijaju veću kontrolu nad tempiranjem i sadržajem isporuka, a istovremeno potvrđuju da je podrška Ukrajini strateški prioritet i bez obzira na promjene u Vašingtonu.
Dok se ovaj logističko-politički mehanizam uspostavlja, na terenu se nastavlja brutalna dinamika rata. Mirovni pokušaji nisu urodili plodom: nakon susreta Trumpa s Vladimirom Putinom u Aljasci i razgovora u Washingtonu s Volodimirom Zelenskim te evropskim liderima, konkretan iskorak izostaje. Paralelno, Rusija izvodi nove udare; u jednom od posljednjih napada na Kijev poginule su najmanje 23 osobe, među njima i četvero djece, što je isprovociralo hitnu raspravu u Vijeću sigurnosti UN-a. Realnost na bojištu tako ubrzava i političke i nabavne odluke.
U funkcionalnom smislu, važna specifičnost novih krstarećih raketa jeste kompatibilnost sa F-16 avionima. Kako Danska, Nizozemska i Norveška već isporučuju ili su najavile isporuku F-16 Ukrajini (a i Belgija uskoro šalje prve letjelice), sposobnost da se nova municija integriše na ove platforme stvara jedinstvenu sinergiju: kombinaciju zapadnih aviona i precizne municije za dubinske udare. Istovremeno, Njemačka donira još dva sistema Patriot i, prema dogovoru s Washingtonom, dobija prioritet u nabavci novih sistema iz SAD-a – važan element buduće protivzračne kišobranske strukture, iako je riječ o skupoj opremi s dugim vremenom proizvodnje.
Ukrajina ne čeka samo na grantove i donacije. Uz potporu saveznika, Kijev sve češće samostalno kupuje opremu direktno iz SAD-a: u augustu je izdvojeno preko 200 miliona dolara za logistiku i podršku haubicama, dok je u julu potrošeno oko 322 miliona dolara za dijelove za Bradley borbena vozila i elemente sistema HAWK. Ovaj trend svjedoči o postupnom prelazu s krizne na održivu, višekanalnu nabavku, gdje se donacije i komercijalne kupovine nadopunjuju.
Da bi se dobila jasna slika novih aranžmana, vrijedi izdvojiti ključne tačke:
-
Paket: ~3.500 krstarećih raketa produženog dometa + GPS sistemi; vrijednost oko $825 mil.
-
Finansiranje: primarno Danska, Nizozemska, Norveška (uz djelimičnu podršku Pentagona).
-
Platforme: upotreba s borbenih aviona (osobito F-16); domet srodan Storm Shadow/SCALP.
-
Širi okvir: evropske kupovine nakon dogovora Trump – NATO; Njemačka dobija prioritet za nove Patriote.
-
Ukrajinska kupovina: stotine miliona dolara mjesečno za logistiku artiljerije i održavanje oklopno-PZO sredstava.
Politički učinak ovakvog modela je višeslojan. Za SAD, to je prilika da zadrže stratešku koordinaciju i industrijski zamah, a da domaća debata o „pretjeranoj umiješanosti“ ostane prigušena. Za Evropu, to je test sposobnosti da se preuzme veći dio bezbjednosnog tereta na vlastita pleća, potvrđujući da je podrška Ukrajini dugoročna, a ne prolazna. Za Ukrajinu, to je signal pouzdanosti snabdijevanja: modernizacija zrakoplovstva i PZO-a dobija ritam koji je presudan za održavanje inicijative i zaštitu urbanih centara.
U konačnici, isporuka hiljada novih krstarećih raketa ne mijenja preko noći odnos snaga, ali suštinski mijenja arhitekturu podrške: Evropa ulazi u ulogu glavnog finansijera američkog naoružanja za Ukrajinu, dok Washington osigurava politički kišobran i tehnološku kompatibilnost. To znači više preciznih udara s većih daljina, bolje preživljavanje ukrajinskih platformi kao što su F-16, te dublju integraciju zapadnih sistema (Patriot, HAWK) u mrežu odbrane. Ako su mirovni pokušaji za sada zapeli, onda nova logistika predstavlja most do trenutka kada će pregovori imati realnu šansu – uz pretpostavku da se održava tempo isporuka i politički konsenzus oko podrške Kijevu.
