Izvještaj o novopredloženom zakonu o sankcijama protiv Rusije obilježen je jasnim zaokretom – kada je predsjednik Trump osobno stavio podršku iza inicijative, stampedo prema donošenju zakona postaje neizbježan. Ovaj grad zakona, koji je predložio republikanski senator Lindsey Graham, uključuje visokopropusnu formu sekundarnih sankcija, poput 500 % carina na uvoz energije iz Rusije, a trenutačno se doživljava kao test volje Bijele kuće.
Graham je novinarima prenio:
“Trump mi je rekao da je vrijeme za akciju, i mi krećemo.”
Ovaj potez sadrži nekoliko ključnih noviteta:
-
Zakonski prijedlog predviđa mogućnost odgađanja sankcija – Trump može to učiniti dvaput, za po 180 dana, ukoliko smatra da je to u nacionalnom interesu .
-
U zakon su uvrštene suplementarne ovlasti, koje omogućuju Bijeloj kući da fleksibilno reagira na geopolitičku situaciju, ali i da privremeno ukine sankcije ukoliko situacija to zahtijeva.
Ambicija zakona nije samo kažnjavati Rusiju, već podići kosu na glavi zemljama koje dalje kupuju energiju iz Rusije – poput Kine, Indije, Turske ili Mađarske – putem sekundarnih sankcija .
Unatoč sve većoj percepciji da je zakon nezaobilazan, određeni krugovi unutar Bijele kuće aktivno pokušavaju ublažiti njegove odredbe. Navodi se da traže zamjene izraza “shall” s “may”, čime bi sankcije ostale preporučne, umjesto obavezne – izborna parola u Washingtonu: “dajte mi diskreciju” .
Što to znači na stranačkoj sceni i u međunarodnoj politici?
-
U Senatu postoji široka potpora: čak 85 senatora stoji iza teksta zakona, uključujući republikanske “jastrebove” poput Grahama i Johna Cornyna
-
Bijela kuća, iako je do jučer kritizirala sankcije kao previše oštre, sada poziva na uvođenje fleksibilnih mehanizama – što se smatra načinom da Trump „zadrži posljednju riječ“ .
-
Trumpov ton prema Putinu promijenio se: iz rodoljubivog dopiranja do distribucije vojnih sistema poput Patriot, te reverzije pauze isporuke oružja Ukrajini .
Dodatni element tenzije leži u energetskom aspektu sankcija – ako se prihvati 500 % tarifa na uvoz ruske nafte i plina, pogodile bi se i treće zemlje poput Kine i Indije, i to je izazvalo upozorenja da bi takva mjera mogla uzrokovati globalni skok cijena energije
Predsjednik Trump, iako javno protiv takvih mjera prije, sada priznaje da mu „ovisi o njemu” – dakle, da koristi svoju moć da stav kontrola sankcija ostane isključivo u njegovim rukama .
Zaključno, dva su ključna pomaka:
-
Politička klimaks: Trump prekida dugotrajnu paradigmatsku ambivalentnost prema Rusiji, dok senatori iz obe stranke pritiskaju zakon.
-
Taktika Bijele kuće: suočena sa sankcijama „iz glave“, administracija traži zakonsku ravnotežu između stabilnosti američkog utjecaja i održavanja glasa predsjednika u vanjskoj politici.
Senator Graham je najavio da bi Senat uskoro mogao glasati – vjerojatno nakon ovog tjedna, no datum ostaje neodređen .
U konačnoj utakmici, ova zakonska bitka postaje ispit za Trumpov drugi mandat i način na koji će njegova administracija balansirati između pritiska globalnih saveznika, opasnosti od ruskog nadigravanja i unutrašnjih političkih kalkulacija. Prihvatiti zakon znači poslati poruku da SAD više neće tolerisati Putinove metode, a ukinuti ga može signalizirati da je američka vanjska politika u rukama jedne osobe — s posljedicama koje odjekuju globalno.
Osim što predsjednik Trump sada osobno podržava zakon o sankcijama, važno je istaknuti i širi kontekst unutar kojeg se ova odluka događa. U posljednjih nekoliko mjeseci, Trump je izrazito promijenio svoj stav prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, što se vidi kroz njegovu oštriju retoriku i konkretnije poteze u korist Ukrajine. Naime, njegova frustracija zbog Putinovih postupaka, uključujući odbijanje sudjelovanja u mirovnim pregovorima i nastavak vojnih napada na Ukrajinu, dovela je do značajne promjene političke dinamike u Washingtonu. Ranije skeptičan prema efikasnosti sankcija, Trump je sada svjestan da je jačanje sankcija ključno za slabljenje ruskog režima i pružanje podrške saveznicima u Europi. Ova promjena stava također odražava i pritisak koji dolazi od njegovih savjetnika i saveznika u Kongresu, ali i zabrinutost oko dugoročnih posljedica ruskih agresivnih politika na globalnu stabilnost. Trumpova spremnost da iskoristi ovlasti za odgodu sankcija, ali i da podrži njihov prijedlog, pokazuje njegovu želju za fleksibilnošću u vođenju vanjske politike, ali i jasnu namjeru da zadrži kontrolu nad najvažnijim diplomatskim potezima.
S druge strane, ovaj zakon nije samo simbolički ili politički korak, već donosi i konkretne implikacije za međunarodne odnose i ekonomiju. Uvođenje visokih carina na rusku energiju te sekundarnih sankcija prema stranim kompanijama koje podržavaju rusku proizvodnju ima potencijal da značajno poremeti globalna tržišta energije. Posebno bi bile pogođene zemlje koje ovise o ruskoj nafti i plinu, poput Kine, Indije ili nekoliko zemalja Europske unije koje još nisu potpuno odustale od ruske energije. To može dovesti do porasta cijena energenata, što bi dodatno opteretilo već ranjive ekonomije širom svijeta. Upravo zbog tih izazova Bijela kuća traži mehanizme koji će omogućiti privremeno ukidanje sankcija ili njihovu odgodu, kako bi se izbjegli preveliki poremećaji. Unatoč tome, jasno je da je cilj zakona – oslabiti rusku sposobnost financiranja rata i prisiliti Kremlj na promjenu politike – prioritet kojem se podređuju i ove ekonomske posljedice. Ova mjera također šalje snažnu poruku saveznicima i neprijateljima da SAD neće popuštati pod pritiskom Moskve, ali i da će pažljivo upravljati situacijom kako bi se izbjegla eskalacija koja bi mogla prerasti u širi sukob.
