U posljednjih nekoliko godina, politički ambijent u Bosni i Hercegovini postao je teren brojnih kontroverzi i javnih diskreditacija. U tom kontekstu se istaknula Tanja Topić, ugledna politička analitičarka iz Banjaluke, koja je već duže vrijeme meta teških optužbi od strane političkih moćnika. Nedavna presuda Okružnog suda u Banjaluci, prema kojoj je Milorad Dodik proglašen krivim za klevetu protiv Topić, donosi značajan preokret u borbi za istinu i pravdu u javnom prostoru.
Topić je godinama suočena s pritiscima, etiketiranjem i pokušajima diskreditacije koji su dolazili iz najviših političkih sfera. Ipak, ova presuda, kako ona kaže, predstavlja više od pravne pobjede – to je, prema njenim riječima, simbolička pobjeda za sve građane koji trpe slične napade, ali nemaju pristup pravnoj zaštiti ili platformi da se brane.
Topić u svojoj izjavi izražava veliko olakšanje i zadovoljstvo što se nakon četiri iscrpljujuće godine konačno uspjela izboriti za pravdu. Posebno naglašava osjećaj koji ju je pratio tokom tog perioda:
-
osjećaj nemoći pred sistemom,
-
duboka rezignacija zbog nedostatka povjerenja u pravosuđe,
-
i konstantno omalovažavanje od strane predstavnika optuženog.
Iako je, kako kaže, uvijek bila svjesna da je u pravu, nije vjerovala da će sudski sistem u Banjaluci imati dovoljno hrabrosti da donese presudu protiv čovjeka koji u političkom životu Republike Srpske važi za jednog od najmoćnijih – Milorada Dodika.
U svom istupu za javnost, Topić posebno ističe da ova presuda nije samo njena lična pobjeda, već i pobjeda za sve one koji se već decenijama suočavaju sa stigmom “neprijatelja društva”. Ovakve osobe, objašnjava ona, nerijetko su nazivane:
-
stranim plaćenicima,
-
domaćim izdajnicima,
-
i subjektima koje “treba protjerati” zbog njihovih stavova ili angažmana koji se razlikuju od vladajuće politike.
Topić podsjeća javnost i na konkretan povod tužbe: u 2021. godini, tadašnji srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH, Milorad Dodik, iznio je tvrdnju da je ona “dokazani agent njemačke obavještajne službe BND”, te da djeluje kroz jednu nevladinu organizaciju. Ta izjava je, kako Topić naglašava, bila direktan pokušaj da se njena reputacija sruši i da se javnost uvjeri u njenu nelojalnost prema državi.
Dodaje i kako je prvostepena presuda koju je ranije donio Osnovni sud u Banjaluci za nju bila vrijeđanje zdravog razuma. Posebno je istakla komentar sutkinje u toj presudi, koja je navodno tvrdila da Dodik pod pojmom “agent” nije mislio na špijuna, već da je mogla biti i agent za nekretnine ili računalni operater. Taj pokušaj reinterpretacije izjave optuženog ocijenila je kao krajnje apsurdan i ponižavajući.
Prava prekretnica dolazi s najnovijom odlukom Okružnog suda u Banjaluci, koji je presudio u njenu korist. Presudom je naloženo:
-
Da Milorad Dodik plati iznos od 3000 KM na ime nematerijalne štete zbog klevete.
-
Da Dodik snosi sve sudske troškove postupka.
-
Da Novinska agencija Republike Srpske – SRNA, koja je prenijela spornu izjavu, objavi ovu presudu na svom portalu.
Ova odluka predstavlja značajan presedan u sudskoj praksi BiH, posebno s obzirom na to da se rijetko događa da političke figure ovakvog kalibra bivaju proglašene odgovornima za svoje riječi.
Topić, iako vidno emotivna, ne zaboravlja da istakne širinu ove pobjede. Po njenom mišljenju, nije u pitanju samo lična satisfakcija, već i dokaz da pravosuđe, čak i u jednoj politički opterećenoj sredini kao što je Banjaluka, ipak može pokazati autonomiju. Ističe da ovim putem šalje poruku svim onima koji osjećaju da su prepušteni sami sebi: pravda je spora, ali ipak dostižna.
U širem kontekstu, ovaj slučaj otvara pitanje političke odgovornosti i moći javne riječi, posebno kada dolazi od ljudi koji predstavljaju državne institucije. Označavanje neistomišljenika kao “izdajnika” ili “stranih agenata” je praksa koja ne priliči demokratskim društvima, a ovakve sudske odluke mogu postati oruđe protiv zloupotrebe moći.
Zaključno, slučaj Tanje Topić ne treba posmatrati samo kao spor između dva pojedinca. On ukazuje na dublji problem političke retorike, medijskog uticaja i odnosa prema kritičkoj misli. Ova presuda, iako donesena nakon višegodišnje borbe, može poslužiti kao simbol otpora protiv političke arogancije i institucionalne nepravde – dokaz da i u sistemima punim nesigurnosti ipak postoji prostor za istinu.
