Uloga visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini: Izazovi i perspektive
Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Christian Schmidt, od 2021. godine obavlja izuzetno važnu i delikatnu funkciju koja se smatra jednom od najtežih političkih uloga u Evropi. Njegova misija uključuje očuvanje mirnog suživota i stabilnosti u zemlji koja se još uvijek suočava s teškim posljedicama rata iz 1990-ih, kao i s različitim stranim utjecajima i unutrašnjim tenzijama. Schmidtove odluke imaju dalekosežne posljedice na politički pejzaž Bosne i Hercegovine, a njegov rad podržava EUFOR s oko 1.500 vojnika. Ova situacija stvara dodatne izazove, s obzirom na to da se zemlja i dalje bori s naslijeđem ratnih sukoba i kompleksnom strukturom državnih institucija. Kako bi se razumjela njegova uloga, važno je prisjetiti se historijskih konteksta i struktura koje oblikuju političko okruženje.
Prema analizama britanskog lista The Times, Bosna i Hercegovina se opisuje kao jedna od „najkrhkijih država Evrope“. Na ovu kompleksnost dodatno utječe i radikalizacija političkih struja, koje su često povezane s vanjskim faktorima, naročito s Rusijom. Uloga visokog predstavnika nije samo formalna; Schmidt ima ovlasti da poništava zakone, mijenja institucije i smjenjuje izabrane zvaničnike. Ove ovlasti su korištene više puta, što ukazuje na neophodnost intervencije u trenutnom političkom okviru zemlje. U tom kontekstu, njegov rad se ne može posmatrati samo u okviru lokalne politike, već je i odraz šireg geopolitičkog okvira.
Historijski kontekst i izazovi
U pozadini današnjih izazova leži Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine, koji je uspostavio Bosnu i Hercegovinu kao državu sastavljenu od dva entiteta: Federacije BiH i Republike Srpske. Ovaj sporazum je bio ključan za okončanje ratnih sukoba koji su odnijeli živote više od 100.000 ljudi, dok su deseci hiljada prošli kroz logore. Međutim, složena državna struktura, koja uključuje tročlano Predsjedništvo i 14 vlada, stvara dodatne prepreke za političku stabilnost i razvoj. Iako je mir očuvan, mnogi smatraju da politički sistem potiče korupciju i otežava evropski put zemlje. Na primjer, istraživanja su pokazala visok nivo nepovjerenja među građanima prema institucijama, što dodatno otežava proces reformi i jačanje demokratije.
Ruski uticaj i unutrašnje tenzije
Jedan od ključnih izazova s kojima se Schmidt suočava je rastući ruski uticaj na Balkanu, posebno u kontekstu podrške Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske. Dodik je poznat po svojim separatističkim tezama i negiranju genocida u Srebrenici, što dodatno destabilizuje situaciju u zemlji.
Njegova politika često izaziva strahove od ponovnog izbijanja etničkih tenzija. Iako je nedavno podnio ostavku nakon što je odbio provoditi Schmidtove odluke, njegova politika i dalje predstavlja izazov za mir i stabilnost.
Njegova bliska saradnica, Ana Trišić-Babić, imenovana je za vršiteljicu dužnosti, dok Dodik nastavlja prijetiti referendumima o odbacivanju ovlasti visokog predstavnika. Ove prijetnje dodatno komplikuju politički pejzaž i otežavaju rad institucijama koje se bore za postizanje konsenzusa i stabilnosti.
NATO i regionalna sigurnost
NATO je izrazio zabrinutost zbog potencijalne destabilizacije u Bosni i Hercegovini, koja nije članica Alijanse, dok se njeni susjedi, Hrvatska i Crna Gora, nalaze unutar NATO struktura. Srbija, kao ključni politički saveznik Dodika, ostaje vojno neutralna, ali održava bliske odnose s Moskvom.
U ovom kontekstu, mogu se uočiti i regionalni sigurnosni izazovi koji dodatno otežavaju situaciju. Ipak, Schmidt smatra da trenutni rizici od novog sukoba nisu neposredni, naglašavajući da ne vidi interes niti opasnost od eskalacije sukoba.
Umjesto toga, on ukazuje na to da bi ruska propaganda na Balkanu mogla biti pokušaj odvraćanja pažnje od situacije u Ukrajini, ističući kako su informacije o sigurnosnim prijetnjama često manipulirane za političke svrhe.
Dejtonski okvir kao garant stabilnosti
Uloga visokog predstavnika i Dejtonski sporazum nemaju vremensko ograničenje; Schmidtov mandat traje sve dok Bosna i Hercegovina ne ojača svoje institucije i obezbijedi vladavinu prava.
Dok se dio javnosti protivi trenutnom uređenju, smatrajući da ono potiče korupciju i koči napredak, važno je napomenuti da je ovaj sistem uspio sačuvati mir — osnovni preduslov za svaku reformu i napredak. Bez tog mira, bilo kakve promjene bi mogle biti veoma rizične i potencijalno destabilizirajuće.
U tom smislu, Schmidtov pristup se može posmatrati kao balansiranje između potreba za reformama i očuvanja postojećih struktura koje su osigurale mir.
Uzimajući u obzir sve ove faktore, jasno je da visoki predstavnik ima ključnu ulogu u održavanju stabilnosti i sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Njegova sposobnost da donosi odluke i provodi reforme može biti presudna za budućnost zemlje. Iako su pred njim brojni izazovi, Schmidt nastavlja raditi na očuvanju mira i jačanju institucija koje su od suštinske važnosti za ostvarivanje evropskih ambicija Bosne i Hercegovine. Njegov rad ne može se posmatrati samo kroz prizmu trenutnih političkih dešavanja, već i kroz prizmu dugoročnih ciljeva koji treba da obezbede održiv razvoj i stabilnost zemlje.
