Pad sirijskog režima i bijeg Bašara al-Asada iz Damaska označili su početak potpuno novog, ali krajnje neobičnog poglavlja u životu bivšeg autokratskog vladara. Nekadašnji predsjednik Sirije, koji je godinama bio simbol moći i straha, danas vodi povučen, tih i strogo kontrolisan život daleko od političke scene, okružen luksuzom, ali lišen utjecaja, pažnje i javnog glasa. Prema dostupnim informacijama, al-Asad i njegova porodica nakon svrgavanja s vlasti žive između Rusije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, s glavnom bazom u elitnom moskovskom naselju Rubljovka, poznatom po rezidencijama najbogatijih i najutjecajnijih ljudi u Rusiji.
Iako bi se moglo pretpostaviti da bivši predsjednik uživa u sigurnosti i materijalnom komforu, izvori bliski porodici navode da je njegov svakodnevni život daleko od nekadašnje političke dinamike. Bašar al-Asad danas pohađa sate ruskog jezika i obnavlja znanje iz oftalmologije, struke koju je studirao u Londonu prije nego što je naslijedio vlast u Siriji. Prema riječima porodičnog prijatelja, medicina mu je oduvijek bila istinska strast, a ne puki formalni put. Iako mu novac više nije problem, razmatra se mogućnost da u Moskvi jednog dana otvori privatnu ordinaciju, što dodatno oslikava njegov pokušaj da izgradi identitet izvan politike.
Finansijska sigurnost porodice nije dovedena u pitanje. Nakon što su zapadne zemlje 2011. godine uvele sankcije zbog nasilnog gušenja protesta u Siriji, veliki dio porodičnog bogatstva prebačen je u Rusiju, gdje je ostao zaštićen od međunarodnih mjera. Uprkos tome, al-Asadovi danas žive izolirano i bez društvenog života kakav su nekada imali. Ne druže se ni s ruskom ni sa sirijskom elitom, a kontakti Bašara al-Asada s vanjskim svijetom svedeni su na minimum.
Prema riječima izvora bliskih porodici, al-Asad održava veze tek s nekolicinom ljudi iz bivšeg režima, među kojima su:
-
Manzur Azam, bivši ministar zadužen za predsjedničke poslove
-
Jašar Ibrahim, nekadašnji glavni ekonomski savjetnik
Iz krugova bliskih Kremlju poručuje se da je al-Asad danas politički potpuno irelevantan. Ruske vlasti i politička elita, uključujući i samog Vladimira Putina, navodno ga više ne doživljavaju kao faktor od značaja. On nije ni saveznik ni gost kojeg bi neko poželio ugostiti, već figura prošlosti koja je izgubila svaki utjecaj.
Njegov bijeg iz Sirije dodatno je narušio odnose unutar vlastite porodice i među dotadašnjim saveznicima. U ranim jutarnjim satima 8. decembra 2024. godine, neposredno prije ulaska pobunjeničkih snaga u Damask, al-Asad je s dvojicom sinova pobjegao uz pomoć ruske vojske. O odlasku nije obavijestio ni širu porodicu ni ključne ljude iz režima, ostavivši ih da se sami snalaze u haosu. Prema svjedočenjima, njegov brat Maher bio je taj koji je pokušavao pomoći drugima da se izvuku, dok je Bašar prvenstveno mislio na vlastitu sigurnost.
Posebno dramatična bila je sudbina šire porodice, uključujući ujaka Rifata al-Asada, čiji su članovi zbog loše koordinacije s ruskim vojnicima bili primorani da noći provode u automobilima ispred vojne baze Hmeimim. Tek nakon intervencije visokog ruskog zvaničnika uspjeli su napustiti Siriju i otići u Oman.
Po dolasku u Rusiju, fokus porodice bio je na zdravstvenom stanju Asme al-Asad, supruge bivšeg predsjednika, koja se godinama borila s leukemijom. Liječena je u Moskvi, a prema izvorima, oporavak je postignut zahvaljujući eksperimentalnom tretmanu pod nadzorom ruskih sigurnosnih struktura. Iako se razmatralo da Bašar al-Asad nakon njenog oporavka da nekoliko intervjua, ruske vlasti su mu to izričito zabranile. Potvrđeno je da nema pravo na političko djelovanje niti javne istupe, ali mu je zajamčena lična sigurnost.
Njihova djeca — Hafez (24), Karim (21) i Zein (22) — suočavaju se s naglom promjenom statusa. Iz privilegirane „prve porodice“ Sirije, prešli su u anonimniji život moskovske elite. Prema riječima porodičnog prijatelja, djeca su dezorijentirana i još uvijek u šoku, pokušavajući se prilagoditi činjenici da više nisu u centru pažnje.
Zein al-Asad nedavno je diplomirala međunarodne odnose na prestižnom MGIMO institutu u Moskvi. Iako su njeni roditelji i braća prisustvovali ceremoniji, porodica se držala po strani, bez javnih fotografija i bez uobičajenog slavlja. Hafez se u međuvremenu povukao iz javnosti nakon objave videa u kojem je tvrdio da je porodica napustila Siriju po naređenju Moskve. Nakon toga je ugasio profile na društvenim mrežama i počeo koristiti pseudonim.
Dani porodice danas protiču u luksuzu, ali bez političke težine. Kupovina skupocjene robe, posjete elitnim salonima i putovanja u Ujedinjene Arapske Emirate postali su dio njihove svakodnevice. Ipak, iako su razmišljali o trajnom preseljenju u UAE, to se zasad ne čini mogućim jer ta zemlja, prema dostupnim informacijama, ne želi ugostiti Bašara al-Asada.
Na kraju, sudbina bivšeg sirijskog diktatora oslikava paradoks moći: život u izobilju, ali bez glasa, bez poziva i bez stvarnog značaja. Od apsolutnog vladara do tihog izgnanika, Bašar al-Asad danas živi dokaz da politička moć, kada nestane, rijetko ostavlja prostor za dostojanstven povratak.
