Uvod
Globalna klimatska kriza dostiže novu, alarmantnu tačku. Prvi put u historiji svojih modela, vodeći meteorolozi iz međunarodnih institucija ukazuju na veliku vjerovatnoću da će prosječna globalna temperatura u narednim godinama premašiti granicu od 1,5 stepeni Celzijusa u odnosu na predindustrijsko doba. Ova zabrinjavajuća vijest dolazi iz izvještaja Svjetske meteorološke organizacije (WMO), koja pod okriljem Ujedinjenih nacija okuplja podatke deset vodećih meteoroloških centara. Očekivanja za period između 2025. i 2029. su poražavajuća, a stručnjaci naglašavaju da klimatski modeli više ne predviđaju spor porast, već izvjesno probijanje kritične granice.
Razrada
Adam Scaife, ekspert britanskog Meteorološkog ureda, ističe da je ovo prvi put da njihovi modeli jasno signaliziraju ovu promjenu. Njegove riječi da je riječ o “šoku”, iako očekivanom, reflektuju ozbiljnost situacije. Upozorenje WMO-a nosi sa sobom 70% vjerovatnoće da će globalna temperatura između 2025. i 2029. preći spomenutu granicu, što bi predstavljalo još jedan korak ka potencijalno nepovratnim klimatskim promjenama.
Prognoze su bazirane na podacima iz deset renomiranih međunarodnih klimatskih centara, a zajednički zaključak je da će:
-
Godine 2023. i 2024. ostati upamćene kao najtoplije do sada.
-
Desetljeće koje je upravo iza nas već je potvrđeno kao najtoplije u zabilježenoj historiji.
-
Ne postoje nikakvi znaci da će se ovaj trend uskoro prekinuti.
Ko Barrett, zamjenik glavnog sekretara WMO-a, upozorava da izvještaj ne ostavlja prostor za optimizam, a takvo stanje dodatno potvrđuje kontinuirani porast emisije stakleničkih gasova, prije svega ugljičnog dioksida (CO₂), koji je posljedica sagorijevanja fosilnih goriva – uglja, nafte i plina.
Postizanje cilja iz Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015. godine, koji je postavio granicu od 1,5 stepeni Celzijusa, postaje sve više nedostižno. Klimatolozi poput Petera Thornea iz irskog univerziteta Maynooth smatraju da je granica gotovo sigurno osuđena na prelazak do kraja 2020-ih ili početka 2030-ih godina.
Iako WMO ostavlja minimalnu šansu – tačnije 1% – da bi barem jedna od narednih pet godina mogla premašiti i 2 stepena, to ne umanjuje težinu trenutnog trenda. Podsjećaju i da su samo prije deset godina šanse za probijanje 1,5 stepeni bile vrlo niske, ali je to ipak prvi put zabilježeno već 2024. godine.
Posljedice svakog dodatnog djelića stepena porasta su ogromne. Stručnjaci ukazuju da s tim dolazi:
-
Povećanje toplinskih valova,
-
Ekstremne padavine i suše,
-
Topljenje ledenjaka i polarnih kapa.
Klimatski ekstremi već su prisutni širom svijeta. Nedavno su:
-
Kina zabilježila temperature iznad 40°C,
-
Ujedinjeni Arapski Emirati blizu 52°C,
-
Pakistan pogođen snažnim olujama nakon toplotnog vala.
Uz to, smrtonosne poplave su pogodile Australiju, Francusku, Alžir, Indiju, Kinu i Ganu, dok su šumski požari bjesnili kroz kanadske šume. Ovi događaji jasno pokazuju da se ne radi više o teorijskoj opasnosti, već o realnosti koja se već odvija pred našim očima.
Frederike Oto, klimatologinja sa Imperial Collegea u Londonu, naziva nastavak oslanjanja na fosilna goriva tokom 2025. godine apsolutnim ludilom. Njena izjava podcrtava razmjere klimatskog sljepila u kojem se nalazi velik dio svijeta, gdje se i dalje favorizuje kratkoročni profit nad dugoročnim opstankom planete.
Zaključak
Izvještaj WMO-a ne ostavlja prostora za ignorisanje. Prelazak klimatskog praga od 1,5 stepeni Celzijusa više nije hipotetička mogućnost – on je na pragu da postane stvarnost. Ako se emisije CO₂ i dalje budu povećavale, a globalne energetske politike ne okrenu prema održivim izvorima, planet će ući u fazu pojačanih i potencijalno nepovratnih klimatskih posljedica. Odgovornost sada leži na državama, liderima i svakom pojedincu da se hitno preusmjere prema zelenim rješenjima i izbjegne scenario u kojem je svaki naredni stepen topline – korak bliže katastrofi.
Uzimajući u obzir sve navedeno, postaje jasno da se čovječanstvo nalazi na raskršću koje zahtijeva hitnu akciju i globalnu odgovornost. Potrebna je sveobuhvatna transformacija energetskih sistema, unapređenje zakonskih okvira i jačanje ekološke svijesti kod građana. Svaka odgoda dodatno smanjuje prostor za djelovanje, a buduće generacije ostat će zarobljene u klimatskoj stvarnosti koju nisu birale. Zato je neophodno da već danas prepoznamo ozbiljnost trenutka i djelujemo kolektivno, jer klimatska kriza ne poznaje granice, niti ima vremena za izgovore.
