Stradanje Kotor-Varoša: Glasovi iz prošlosti
Jun 1992. godine ostavio je neizbrisiv trag na dušama i srcima stanovnika Kotor-Varoša. Ovaj mali grad, smješten u srcu Bosne i Hercegovine, postao je poprište brutalnosti i nepravde koja će se pamtiti generacijama. Fikret Skopljak, jedan od preživjelih svjedoka tih stravičnih događaja, nedavno je otvorio dušu govoreći o svom bolnom iskustvu i težnji da se suoči sa svojim mučiteljima. Njegovo svjedočanstvo služi kao podsjetnik na teške trenutke koje su ljudi prolazili, a istovremeno poziva na pravdu i istinu. U ovom članku istražićemo dubinu tragedije Kotor-Varoša, kao i uticaj koji ona ima na živote pojedinaca i zajednice.
11. juni 1992: Početak terora
Prema riječima Fikreta Skopljaka, 11. juni 1992. bio je dan kada je srpska vojska preuzela kontrolu nad ključnim institucijama u gradu, uključujući policiju, bolnicu i općinske zgrade. U tom trenutku, svijet je postao mračniji za njegove sugrađane. Na vrata njegove kuće pokucala su četiri vojnika, predstavljajući se kao policija. Ova situacija nije bila ni nalik onoj koju su Kotor-Varošani poznavali. Umjesto zaštite, doživjeli su strah i nasilje. Njegovo hapšenje i mučenje započelo je upravo tada, kada su ga vojnici izveli iz sigurnosti svog doma. Fikret se sjeća kako su mu vičući naredili da izađe, a u njegovom srcu nije bilo mjesta za ništa osim straha i neizvjesnosti.
Fizičko zlostavljanje i trauma
Nakon što su ga izveli iz kuće, Fikret je ugledao Danka Kajkuta i Nenada Stevandića, imena koja su u Kotor-Varoši postala sinonim za strah i nasilje. Odveden je u garažu, gdje su ga fizički zlostavljali.
Skopljak opisuje scene koje su se činile kao iz noćne more: Kajkut ga je povukao za glavu, vrijeđajući ga i udarajući ga šakom u vrat. Stevandić se pridružio, udarajući ga između zida i automobila, što je rezultiralo gubitkom sedam zuba.
Ova brutalnost nije bila samo fizička; ona je bila sistematska, osmišljena da slomi duh žrtava. Fikret, poput mnogih drugih, nije bio samo žrtva nasilja; postao je simbol borbe protiv zaborava i nepravde.
Ovi užasni trenutci ne samo da su ga fizički povrijedili, već su mu ostavili i emocionalne ožiljke koji će ga pratiti cijeli život.
Razgovor s počiniteljima: Suočavanje sa strahom
Fikret Skopljak izražava želju da se suoči s Nenadom Stevandićem, kako bi ga pitao zašto negira svoje prisustvo u Kotor-Varoši tokom tih mračnih dana. On ne osjeća strah od susreta, već duboku potrebu za razumijevanjem i pravdom.
Njegovo svjedočanstvo je zabilježeno i na snimku arhive Haškog tribunala, što dodatno potvrđuje ozbiljnost njegovih optužbi. Ova želja za suočavanjem sa prošlošću može se smatrati ključnim korakom ka ličnom klimaksu i mogućem iscjeljenju.
Fikret veruje da su takvi razgovori nužni za razotkrivanje istine i za pomirenje sa stvarnošću koja ga je snašla. “Želim da razumijem kako se neko može ponašati na taj način,” kaže on, izražavajući potrebu za zatvaranjem jednog poglavlja svog života.
Život nakon rata: Potraga za pravdom
Nakon završetka rata, Fikret je proveo šest godina u Njemačkoj, a potom još dvadeset godina u Sjedinjenim Američkim Državama. Danas je američki državljanin, ali njegova prošlost ga i dalje proganja. Iako ne želi dodatno opterećivati svoju porodicu, spreman je obratiti se američkoj ambasadi u slučaju prijetnji.
Njegova borba nije samo lična; ona je i simbol otpora protiv zaborava i nepravde koja je zadesila mnoge. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine potvrdilo je postojanje predmeta koji se odnosi na događaje u Kotor-Varoši iz 1992. godine, obuhvatajući više osoba, uključujući i Nenada Stevandića. Ove informacije dodatno naglašavaju važnost pravde za žrtve.
Fikret se nada da će pravda napokon biti zadovoljena, kako bi se otvorila mogućnost za bolju budućnost za sve koji su pretrpjeli patnje tokom rata.
Pozivi na pravdu i istinu
Udruženje žrtava i svjedoka genocida, zajedno s Pokretom “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, zahtijevaju od Tužilaštva BiH da pokrene postupak protiv Stevandića. Njihovi zahtjevi su potkrijepljeni dijelovima presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, gdje se spominje uloga Stevandića i jedinice SOS, kojom je komandovao.
Ovi zahtjevi za pravdom i odgovornošću su ključni za pomirenje u zemlji koja se još uvijek nosi s posljedicama rata. Suočavanje s prošlošću i priznanje istine predstavljaju temeljne korake ka izgradnji bolje budućnosti za sve građane Bosne i Hercegovine.
U tom kontekstu, važno je napomenuti da je pravda proces koji se ne može izvesti preko noći, ali je stalna potražnja za njom neophodna za izgradnju društva bez straha.
Fikret Skopljak je simbol otpornosti i nade, a njegovo svjedočanstvo poziva na djelovanje i pravdu. Dok se društvo suočava s težinom prošlosti, važno je da glasovi žrtava budu saslušani i da se pravda konačno ostvari. Samo tako, Bosna i Hercegovina može zakoračiti prema pomirenju i izgradnji stabilnijeg društva. Njegova priča, zajedno s pričama drugih žrtava, predstavlja most između prošlosti i budućnosti. U trenutku kada se suočavamo s izazovima današnjice, ne smijemo zaboraviti na prošlost i naučiti lekcije koje nam ona pruža. Fikretov boravak u Americi, kao i njegov rad na osvještavanju svijesti o stradanjima u Kotor-Varoši, može poslužiti kao inspiracija za mnoge koji se bore s vlastitim demonima. Njegov glas je poziv na akciju, a njegova hrabrost poziva sve nas da se borimo za pravdu i istinu.
