U trenutku kada se globalna politička klima dodatno usložnjava zbog eskalacije sukoba između Irana i Izraela, Bijela kuća šalje snažnu i neuvijenu poruku. Na redovnom obraćanju medijima, glasnogovornica Karoline Leavitt iznijela je stav predsjednika Donalda Trumpa koji, prema njenim riječima, nije promijenio svoje osnovno uvjerenje – Iran ne smije imati nuklearno oružje. Ovo je poruka koju, kako tvrdi, Trump jasno šalje već desetljećima, a u aktuelnom kontekstu ona poprima posebnu težinu i hitnost.
Leavitt se dotakla mnogobrojnih spekulacija koje su se pojavile u javnosti u vezi s potencijalnim angažmanom Sjedinjenih Američkih Država u ovom sve intenzivnijem sukobu. Iako nije direktno najavila nikakve konkretne vojne poteze, pročitala je direktnu izjavu predsjednika Trumpa, u kojoj on navodi da će svoju odluku o daljnjem angažmanu donijeti u naredne dvije sedmice, zavisno od razvoja diplomatskih kanala i mogućnosti pregovora s Teheranom.
U izjavi se osjeća snažan politički pritisak – Trump je Irancima de facto postavio ultimatum, dajući im vrlo kratak rok da jasno odluče hoće li se vratiti za pregovarački stol. Ključna poruka koju Leavitt prenosi u ime predsjednika jeste da:
-
Iran ne smije razviti nuklearno oružje.
-
Amerika će, ako pregovori ne urode plodom, razmotriti sve opcije.
-
Odluka o američkoj reakciji stiže unutar 14 dana.
Pored američkog stava, Leavitt je naglasila i očekivanja od evropskih saveznika. Istaknula je da će evropski ministri vanjskih poslova održati važan sastanak s iranskim kolegom i da predsjednik Trump očekuje da će Evropa prenijeti jasnu i nedvosmislenu poruku Teheranu. Poruka koju predsjednik želi da čuju i evropski lideri i Iran glasi: nema kompromisa kada je riječ o nuklearnom oružju.
Prema njenim riječima, većina svjetske javnosti dijeli Trumpovu zabrinutost, izuzev, kako kaže, “samog iranskog terorističkog režima”. Time se podcrtava pokušaj da se međunarodna zajednica predstavi kao jedinstvena u stavu prema iranskom nuklearnom programu, što bi moglo poslužiti kao temelj za dodatne sankcije, političke pritiske ili čak vojne inicijative, ukoliko diplomatska opcija propadne.
Kontekst u kojem se sve ovo dešava posebno je osjetljiv jer dolazi u trenutku kada nasilje u regiji eskalira, a diplomatske inicijative nailaze na blokade. Sa izraelskim napadima koji ne jenjavaju i iranskim odgovorima koji sve više zabrinjavaju globalne sile, Trumpova odluka ima potencijal da ili otvori vrata deeskalaciji ili dodatno pogura svijet prema novom oružanom sukobu.
S obzirom na Trumpovu prošlost i njegovo povlačenje iz nuklearnog sporazuma 2018. godine, mnogi analitičari tumače ovu izjavu ne samo kao politički pritisak već i kao najavu mogućeg jednostranog djelovanja, ukoliko Bijela kuća zaključi da Iran ne reaguje kako se očekuje.
U nastavku razgovora s novinarima, Leavitt je još jednom podcrtala da SAD neće sjediti skrštenih ruku dok, kako je rekla, “iranski režim nastoji destabilizirati čitav svijet kroz svoje nuklearne ambicije”. Na pitanje kako konkretno planira reagirati ukoliko Iran odbije pregovore, nije dala precizan odgovor, ali je poručila da će predsjednik “učiniti ono što mora da bi osigurao globalnu sigurnost”.
Zaključno, trenutni stav Sjedinjenih Američkih Država predstavlja klasičnu strategiju pritiska kroz ograničeno vrijeme i jasnu poruku. Ukoliko se Iran odluči ignorisati ovaj pritisak, moguće su:
-
Nove ekonomske sankcije.
-
Vojni odgovor SAD-a u dogovoru sa saveznicima.
-
Diplomatska izolacija režima u Teheranu.
Ono što je evidentno jeste da svijet ulazi u fazu visoke neizvjesnosti, a naredne dvije sedmice mogle bi biti presudne za budućnost odnosa između Teherana i Washingtona – odnosa koji već decenijama oscilira između neprijateljstva i ograničenih pokušaja dijaloga.
Bez obzira na to kako se naredne sedmice budu odvijale, jedno ostaje jasno – međunarodna zajednica ulazi u ključno razdoblje u kojem će odluke lidera poput Donalda Trumpa, ali i odgovori iz Teherana, definirati sigurnosnu arhitekturu Bliskog istoka i šire. Sve oči su sada uprte u diplomatske korake, ali i spremnost velikih sila da balansiraju između eskalacije i rješenja. Ako pregovori dobiju šansu, svijet bi mogao izbjeći novu katastrofu – no ako diplomatija zakaže, posljedice bi mogle nadmašiti i najcrnje prognoze.
