Američka administracija na čelu s Donaldom Trumpom prekinula je sve diplomatske pokušaje dogovora s Venezuelom, što, prema izvještaju The New York Timesa, otvara put za znatno žešću konfrontaciju — od pojačanih udara po krijumčarima droge do mogućih operacija usmjerenih protiv režima Nicolása Madura. Odluka o obustavi pregovora, navodno donijeta nakon razgovora s vojnim zapovjednicima, predstavlja zaokret u politici koja je prethodno kombinirala pritisak sankcijama i diplomatske napore.
U krivulji događaja, predsjednik je nazvao Richarda Grenella — posebnog izaslanika koji je bio zadužen za pregovore s Madurinom stranom — i naredio mu da odmah obustavi sve pregovaračke aktivnosti. Grenell je mjesecima vodio kontakte s visokim zvaničnicima iz Caracasa u nastojanju da postigne sporazum koji bi spriječio širu vojnu eskalaciju, ali i otvorio prostor američkim kompanijama za pristup venezuelanskoj nafti. Prekid tih kanala označava povratak strategije sile, a ne kompromisa.
U administraciji se jasno vidi podjela: Marco Rubio i njegovi saveznici snažno guraju liniju smjene Madura, optužujući ga za povezanost s narkokartelima i prezentirajući ga kao “nelegitimnog” čelnika. Washington je već ponudio nagradu od 50 miliona dolara za informacije koje vode do njegovog hapšenja, dok se intenzitet akcija prema plovilima za koje SAD tvrdi da prenose drogu povećava. U jednoj od nedavnih operacija američke snage su, prema izvještaju, napale brod u međunarodnim vodama u blizini Venezuele i pri tome ubile četiri osobe.
Analiza scenarija u igri ukazuje na nekoliko mogućih puteva eskalacije:
- Ciljani napadi na plovila i logističke linije krijumčara droge u međunarodnim vodama;
- Kojene akcije protiv infrastrukture ili lidera kartela, koje bi SAD mogli ograničeno provoditi samostalno;
- Širi vojni udari usmjereni protiv objekata u Venezueli koji se povezuju s krijumčarenjem ili državnim strukturama;
- Pokušaj svrgavanja režima, direktnim ili indirektnim operacijama, što bi povuklo regionalnu destabilizaciju.
Visoki dužnosnik Bijele kuće, citiran u izvještaju, rekao je da je predsjednik spreman “upotrijebiti svaki element američke moći” kako bi zaustavio dotok narkotika u SAD. Istodobno, označavanje kartela kao terorističkih organizacija i klasifikacija njihovih članova kao nezakonitih boraca (unlawful combatants) dodatno proširuje pravni okvir za vojne akcije — korak koji je administracija formalno prijavila Kongresu i koji, ako se nastavi, može legitimirati daljnje napade.
Među internim tenzijama leži i sukob strategija: dok Grenell nastoji naći diplomatsko ili tehničko rješenje koje smanjuje mogućnost široke vojne misije i istovremeno štiti ekonomske interese SAD-a, Rubio i njegovi saveznici favoriziraju agresivniji pristup koji izravno cilja Madurov režim. Taj raskol u Bijeloj kući povećava rizik neplanske eskalacije i loše koordiniranih operacija.
Posljedice i rizici takvog zaokreta su višestruki. Prvo, širenje operacija prema Venezueli ili čak udari unutar susjednih država (u tekstu se spominje i mogućnost napada unutar Meksika) mogu povući SAD u dugotrajni i kompleksni sukob koji je, paradoksalno, Trump tijekom kampanje obećavao izbjeći. Drugo, eskalacija bi vrlo lako mogla destabilizirati čitav region, potaknuti represalije, migracijski val i poremetiti energetska tržišta zbog uloge Venezuele kao naftne države. Treće, međunarodni pravni i diplomatski trošak — i reakcije država Latinske Amerike, Rusije ili drugih globalnih aktera — mogla bi dodatno zakomplicirati situaciju.
Diplomati upozoravaju da bi operacija u Venezueli predstavljala upravo vrstu dugotrajnog sukoba koji je proturječio retorici izborne kampanje. U isto vrijeme, porast udarnih akcija na brodove i otvoreno proglašavanje „oružanog sukoba“ s kartelima stvaraju novi normativni presedan koji može biti iskorišten za proširenje vojne aktivnosti izvan prethodnih granica.
Zaključno, prekid diplomatskih kanala i prijelaz na čvršću silu prema Caracasu premještaju američku politiku u opasniju zonu. Dok jedan dio administracije teži hitnom slamanju navodnih narkokartela i svrgavanju režima, drugi pak upozorava na rizik ulaska u dugotrajan i nepredvidiv sukob. Ishod ovisit će o tome da li će nadmudrivanje unutar Bijele kuće prevladati nad procjenom strateške održivosti — ili će impuls za brzo djelovanje u konačnici odnijeti prevagu i uvući regiju u širu kriznu spiralu.
