Slučaj Milorada Dodika, koji se vodi pred Sudom Bosne i Hercegovine, prerasta iz pravnog procesa u političku i institucionalnu dramu širokih razmjera. Prema mišljenju sudije Branka Perića, riječ je o slučaju koji ne samo da otvara pitanja zakonitosti i pravne dosljednosti, već i razotkriva sve slabosti i apsurde pravosudnog sistema u BiH, uključujući njegovu ranjivost na politički uticaj, korupciju i strateško manipulisanje institucijama.
Autor teksta, sam pravosudni autoritet, ističe da će najvjerovatniji ishod žalbenog postupka biti potvrđivanje prvostepene osuđujuće presude. Čak postoji mogućnost da se, usljed žalbe tužilaštva, kazna poveća i time potpuno isključi opcija zamjene zatvorske kazne novčanom. Takav scenario bi značio da Dodik mora fizički u zatvor, čime bi se ukinula dosadašnja praksa privilegovanja visokopozicioniranih osoba.
Ono što ovaj slučaj dodatno čini posebnim jeste dugogodišnji način na koji je Dodik koristio, a prema mnogima i zloupotrebljavao pravosudni sistem u svoju korist. Bio je akter brojnih procesa u kojima su osumnjičeni za teške zloupotrebe vraćani na pozicije moći, čime je jačao kontrolu nad institucijama koje bi zapravo trebale biti nezavisne. Njegovo protivljenje formiranju Apelacionog suda BiH pokazuje da je vidio interes u održavanju sistemske pravne disfunkcionalnosti, jer je to omogućavalo lakšu manipulaciju.
Perić ukazuje i na ironiju toga što je Dodik, koji je godinama ignorisao sistemske slabosti, sada prvi politički lider koji se našao u situaciji da ga taj isti pravosudni sistem procesuira. I dok se javno nada oslobađajućoj presudi, u pozadini se, prema Periću, odvija politička kalkulacija – ukoliko dođe do osuđujuće presude, Dodik najavljuje “žešći odgovor”, čime se povećava rizik od institucionalne destabilizacije.
Ukoliko žalbe budu odbijene, dolazi se do ključne faze – izvršenja kazne i političkih posljedica koje iz toga proizlaze:
-
Dodik ima pravo da zatraži zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom, što bi značilo formalni završetak krivičnog procesa.
-
Ukoliko to ne učini, slijedi procedura uručivanja poziva na izdržavanje kazne, što može izazvati izbjegavanje i moguće prinudno dovođenje.
-
Osim toga, na snagu stupa zabrana političkog djelovanja, što otvara pitanje ko bi i kako mogao Dodika ukloniti sa funkcije predsjednika RS.
-
U slučaju njegovog odbijanja da se povuče, javlja se ustavna praznina jer zamjenici nemaju pravo da preuzmu tu funkciju osim u slučaju privremene spriječenosti predsjednika.
Takva situacija bi mogla dovesti do institucionalnog haosa, naročito ako SNSD i njegovi koalicioni partneri odluče opstruirati sprovođenje izbora u opštinama koje kontroliraju. U tom slučaju, mogla bi nastati masovna blokada izbornog procesa, što bi dodatno paralizovalo rad državnih organa i otvorilo prostor za potpuno institucionalno rasulo.
Perić takođe upozorava da bi eventualna oslobađajuća presuda značila težak poraz za pravosudne institucije, ali i za međunarodne aktere koji već dvije decenije ulažu u reforme sistema pravde u BiH. Time bi bila srušena svaka preostala nada građana u vladavinu prava.
Dodik, uprkos još postojećem manevarskom prostoru, zapravo sve više gubi tlo pod nogama. Njegova strategija oslanja se na političku silu, medijske manipulacije i simboliku moći, poput letova helikopterom i savezništva sa Moskvom. No, kako navodi Perić, ti simboli više ne garantuju političku održivost. Umjesto toga, pokazuju duboku nemoć sistema i opasnost da jedini izlaz iz krize postane – upotreba sile.
Na kraju, sve više građana prepoznaje ovaj ciklus apsurda kao beskonačnu spiralu bez izlaza, u kojoj institucije gube kredibilitet, a politika se pretvara u ličnu borbu za opstanak. Vrijeme, koje je nekada bilo saveznik političkih moćnika, sada radi protiv njih. Sve što se odlaže – kriza, izvršenje kazne, povlačenje s funkcije – samo dodatno kompromituje sistem i dovodi do dubljeg nepovjerenja javnosti.
U konačnici, slučaj Dodik postaje više od suđenja – on je ogledalo urušavanja jedne države, njenog pravnog sistema i političke odgovornosti. Ishod ovog procesa neće biti važan samo za njega, već će imati dalekosežne posljedice za budućnost BiH, njene institucije, ali i svakog građanina koji vjeruje da zakon mora važiti za sve podjednako.
