U Bosni i Hercegovini, posebno u Srebrenici, postoje žene koje su pretrpjele nezamislive gubitke. Majke Srebrenice, kako ih nazivamo, ostale su bez svojih najmilijih – muževa, sinova, braće i očeva, a sjećanja na bolne trenutke ne blijede ni decenijama kasnije. Njihova patnja je postala simbol snage i izdržljivosti, ali i trajne boli koja ih nikada ne napušta.
Jedan od svijetlih primjera humanitarnog djelovanja u cilju olakšavanja života ovih žena dolazi od organizacije EMMAUS, koja kroz različite projekte pruža podršku majkama Srebrenice. Među tim inicijativama posebno se ističe Dom za starija lica „Hatidža Mehmedović“, mjesto koje nosi ime po jednoj od najpoznatijih majki Srebrenice i simbolu hrabrosti. Ovaj dom nije samo utočište za starije osobe, već i centar ljubavi i pažnje za one koje su pretrpjele nezamislive gubitke.
Jedan emotivan trenutak zabilježen u ovom domu izazvao je suze kod svih prisutnih. Nura Mustafić, jedna od srebreničkih majki, doživjela je nešto što je dirnulo srca svih koji su čuli njenu priču. Nuri su 1995. godine ubili tri sina i muža, ostavljajući je samu, prepuštenu bolu i uspomenama koje ne blijede. Iako su godine prolazile, praznina u njenom srcu nije se mogla ispuniti.
Dok je sjedila u domu, prišla joj je mlada djevojka, a onda se desio trenutak koji će se dugo pamtiti. S poštovanjem i nježnošću, djevojka ju je upitala: „Smijem li vas zagrliti i poljubiti ruku?“ Te jednostavne riječi bile su dovoljne da otvore vrata emocijama koje je Nura nosila u sebi godinama. Uz dubok uzdah, izgovorila je riječi koje su svima natjerale suze na oči: „Smiješ, sine. Nikada nisam doživjela da me snaha zagrli, pa često čeznem kada ugledam lijepu djevojku. Eh, djeco moja!“
Ova izjava nosi u sebi nevjerovatnu težinu – odraz je proživljenog bola, ali i trajne čežnje za ljubavlju i pažnjom koju mnogi uzimaju zdravo za gotovo. Taj trenutak u domu „Hatidža Mehmedović“ nije bio samo običan zagrljaj; bio je to simbol povezivanja generacija, svjedočanstvo da ljubav i saosjećanje mogu makar na trenutak umanjiti bol koju nose srebreničke majke.
Majke Srebrenice se svakodnevno suočavaju sa izazovima, a njihova borba za pravdu i istinu traje već skoro tri decenije. Njihova snaga se ogleda u:
- Upornosti u traženju pravde za svoje voljene,
- Svjedočenju o prošlim događajima kako se ne bi ponovili,
- Očuvanju sjećanja na one kojih više nema,
- Zajedništvu i podršci koje pružaju jedna drugoj.
Njihova patnja nije samo lična – ona je kolektivna, ukorijenjena u srcima svih koji suosjećaju s njihovom sudbinom. Svaka od njih nosi svoju priču, svaki osmijeh skriva tugu, a svaka suza govori više od riječi.
Dok traje mubarek mjesec ramazan, mnogi ljudi nastoje da što više vremena provedu s ovim majkama, pružajući im podršku, tople riječi i molitve. EMMAUS nastavlja da radi na tome da ovim hrabrim ženama pruži dostojanstvenu starost, sigurnost i osjećaj da nisu same.
Zaključujući ovu priču, ne možemo a da se ne zapitamo – koliko često zaboravljamo na one kojima je naša pažnja najpotrebnija? Koliko puta prođemo pored starije osobe ne razmišljajući o težini života koju ona nosi na svojim plećima? Priča Nure Mustafić i mnogih drugih srebreničkih majki podsjeća nas na važnost ljudskosti, empatije i zajedništva. Iako ne možemo izbrisati bol prošlosti, možemo učiniti da sadašnjost bude ispunjena ljubavlju i razumijevanjem, a budućnost svjetlija za sve generacije koje dolaze prenosi hayat
