Šta te briga svijete, nije tvoje dijete, je l’ de?!

Ovaj tekst odiše dubokom boli, tugom i gnjevom. To je vapaj majke, roditelja, ili bilo koga s dušom, koji se suočava s nepravdom toliko teškom da je gotovo neshvatljiva. “Šta te briga svijete, nije tvoje dijete, je l’ de?!” – ovo pitanje para srce jer prokazuje ravnodušnost, hladnoću i pasivnost svijeta prema zločinu, prema patnji nevinih.

Ne govori se o jednom životu, nego o devetero nevine djece, ubijene u jednom danu, od iste majke i oca. Nema riječi koje mogu umanjiti tu tragediju. Ovo nije samo tragedija jedne porodice – to je tragedija čovječanstva.

U pozadini ovih stihova stoji moralna optužnica protiv svijeta, protiv onih koji su vidjeli, znali, čuli – ali šutjeli. “Propadaš svijete, kad si ovo dozvolio!” – krik je koji ne traži odgovor nego savjest. To je proklamacija razočaranja u ono što čovječanstvo treba da bude: humano, pravedno, suosjećajno. A ono je zakazalo.

“I nisi za bolje…” – to je rečenica gubitka nade. Kada dođeš do tačke u kojoj ne očekuješ ništa od svijeta jer si već sve izgubio, uključujući vjeru u ljudskost. Tada više ne vičeš zbog pravde, već da bi iznio istinu – da svijet zna da je pao na ispitu čovječnosti.