Dragan Čović o Daytonskom mirovnom sporazumu i budućnosti BiH
Na svečanosti održanoj u Mostaru, povodom 30. godišnjice parafiranja Daytonskog mirovnog sporazuma, predsjednik HDZ-a BiH, Dragan Čović, iznio je svoja razmišljanja o značaju ovog dokumenta za Bosnu i Hercegovinu. U svom govoru, Čović je istaknuo da i danas, nakon tri decenije, Daytonski sporazum predstavlja ključni temelj političkog uređenja u zemlji, ali i izvor brojnih izazova i nesporazuma u funkcionisanju države. Njegova izjava naglašava složenost političke situacije u BiH, koja se često doživljava kao rezultat nedovoljno promišljenih odluka, kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu.
Čović je naglasio da, uprkos očitim manjkavostima ovog sporazuma, njegova najvažnija vrijednost leži u okončanju rata i uspostavi mira. To se može smatrati istorijskim korakom naprijed za cijelu zemlju, gdje je mir bio imperativ kako bi se omogućile potrebne reforme i razvoj. On je podsjetio prisutne da, iako je proces implementacije bio spor i pun izazova, suština sporazuma ostaje u pokušaju da se nakon rata uspostavi dugotrajan mir. „Trideset godina kasnije, jasno je da je Dayton bio samo prvi korak ka izgradnji stabilnog društva“, rekao je Čović, ukazujući na potrebu za daljnjim razvojem institucionalnog okvira koji bi odražavao potrebne promjene i aktere u društvu.
Jedna od ključnih tačaka njegovog govora bila je kritika uloge OHR-a (Ured visokog predstavnika) u postdejtonskom periodu. Čović je istakao da je OHR imao značajan uticaj na političke odluke, donoseći više od 900 odluka koje su oblikovale institucionalni pejzaž BiH. Međutim, on je izrazio sumnju u sposobnost OHR-a da donosi odluke u skladu s unutrašnjim odnosima i historijskim kontekstom koji definiše Bosnu i Hercegovinu. „Mnogo je ljudi vani koji nisu razumjeli složenu povijest naše zemlje i njenih naroda“, poručio je Čović, ukazujući na potrebu za većim poštovanjem lokalnih uslova i potreba. Ova izjava ukazuje na dugogodišnji problem stranog uplitanja u domaće političke tokove, što često izaziva otpor i nepoštovanje prema odlukama koje se donose bez sveobuhvatnog razumevanja situacije.
U nastavku, naglasio je da Daytonski sporazum nije predvidio kasnije faze institucionalnog razvoja, uključujući potrebne ustavne reforme i prilagođavanje sistema modernim demokratskim standardima. Prema Čovićevim rečima, BiH je već dugo trebala pokrenuti sveobuhvatan proces reformi koji bi se bazirali na principima konstitutivnosti, jednakopravnosti i dogovoru tri politička naroda. „S obzirom na trenutne izazove, ključno je da se stvore osnove za uspješnu budućnost zemlje“, poručio je Čović, pozivajući na aktivniji angažman svih političkih aktera. Ovaj apel na saradnju između različitih političkih stranaka i etničkih zajednica predstavlja ključni korak ka stabilizaciji i razvoju BiH kao multietničke i multikulturalne države.
U kontekstu budućnosti BiH, Čović je predstavio i Zbornik radova kao naučno izdanje koje nudi viziju budućeg političkog uređenja. Ovaj zbornik predstavlja zbirku različitih mišljenja i pristupa koji istražuju mogućnosti reforme i unapređenja postojećeg sistema. On je izrazio uvjerenje da bi u bogatstvo Bosne i Hercegovine trebala biti ugrađena tri različita entiteta, što bi značilo uspostavljanje tri federalne jedinice. Ovaj prijedlog, kako je naveo, mogao bi biti dugoročno rješenje za političke napetosti u zemlji i bio bi najfunkcionalniji u kontekstu složene strukture BiH. Čović ponavlja da je OHR odavno trebao zatvoriti svoja vrata, ukazujući na to da je prekomjerna intervencija stranih faktora često bila štetna za stabilnost i napredak, dovodeći do osjećaja nelagode među domaćim političkim liderima i građanima.
Čović je također ukazao na važnost preuzimanja odgovornosti od strane domaćih političara, naglašavajući da bi to doprinijelo izbjegavanju alibi politika. Ova izjava izaziva razmišljanja o potrebama Bosne i Hercegovine za samostalnošću i sposobnosti da se nosi sa svojim unutrašnjim i vanjskim izazovima. On je zaključio svoj govor s jasnom porukom: „Svi moramo raditi zajedno na izgradnji naše budućnosti, bez oslanjanja na vanjske faktore.“ Ova izjava odražava njegovu viziju samostalne i stabilne BiH koja je u stanju da sama upravlja svojim unutrašnjim i vanjskim izazovima, a time i razvija svoj politički i ekonomski potencijal.
U posljednje vrijeme, Čović je javno priznao da njegov politički tim aktivno lobira kod administracije Donalda Trumpa, što ukazuje na promjenu u političkoj dinamici i potrebu za jačim vezama s međunarodnim partnerima. Ova strategija može se posmatrati kao pokušaj da se BiH nametne kao važan igrač na međunarodnoj sceni, dok istovremeno pokušava da izgradi vlastite unutrašnje kapacitete. Njegova sve češća obraćanja o konceptu transformacije BiH u tri federalne jedinice predstavljaju jedno od najkontroverznijih pitanja u savremenoj političkoj debati. Ova tema, koja se dotiče suštine političkog identiteta i budućnosti BiH, nastavlja izazivati različite reakcije među političkim akterima i građanima. Diskusija o ovom pitanju postavlja temelje za daljnje debate o tome kako najbolje urediti ovu kompleksnu zemlju, pri čemu se često susreću različiti interesi i perspektive koji komplikuju postizanje konsenzusa.
