Ruska vanjska politika pod vodstvom Vladimira Putina usmjerena je ka ostvarivanju koncepta “multipolarnog svijeta,” koji predstavlja alternativu trenutnom globalnom poretku predvođenom Sjedinjenim Američkim Državama. No, kako napetosti između Izraela i Irana eskaliraju, a rat u Libanu dobiva na intenzitetu, postavlja se pitanje kakve posljedice ova situacija može imati za ruske interese kao globalne sile.
S obzirom na trenutne događaje, Rusija je posebno zabrinuta zbog eskalacije arapsko-izraelskog sukoba. Aleksej Malinin, osnivač Centra za međunarodnu interakciju i saradnju, izjavio je da je Moskva više puta apelirala na diplomatska rješenja, ali ti napori nailaze na prepreke. On ističe da su Sjedinjene Države dosljedno podržavale Izrael, uglavnom u vojnom smislu, dok se na drugoj strani region sve više destabilizira. Prema njegovim riječima, američka podrška Izraelu dovela je do situacije u kojoj se Liban pretvara u ratno poprište, što dovodi u pitanje iskrenost američkih napora ka postizanju mira u regiji.
Za razliku od stalne podrške SAD-a i njihovih saveznika Izraelu, Rusija je oštro osudila ulazak izraelskih trupa u Liban, pozivajući na povlačenje vojnika. Također, Moskva je jasno osudila i ubojstvo lidera Hezbollaha, Hassana Nasrallaha, optužujući Izrael za eskalaciju sukoba. Ovi postupci pokazuju da Rusija nastoji održati balans u regiji, ali i dalje ostaje pitanje koliko su ti napori motivirani principima vanjske politike, a koliko interesima povezanim s njezinim saveznicima.
Iranska pomoć Rusiji
Jedan od ključnih elemenata u ruskoj vanjskoj politici prema Bliskom istoku je sve jača suradnja s Iranom. Tokom posljednje dvije i pol godine, Rusija i Iran su razvili bliske odnose, ali uglavnom na vojnom planu. Ruslan Sulejmanov, nezavisni ruski stručnjak za Bliski istok, ističe da je iransko oružje postalo ključni faktor za Rusiju, posebno u kontekstu ruske invazije na Ukrajinu. Sulejmanov tvrdi da je Rusija uveliko ovisna o iranskoj vojnoj opremi, posebno bespilotnim letjelicama kao što su dronovi Shahed, a čak su i iranski vojni instruktori prisutni u Rusiji kako bi pomogli u njihovoj proizvodnji.
Ova bliska vojna suradnja postavila je Rusiju u poziciju u kojoj je primorana podržavati iranske saveznike u regiji, kao što je Hezbollah. Iako Moskva nastoji održati diplomatski balans, jasno je da iranska podrška Rusiji na drugim frontovima utječe na njen stav prema događajima na Bliskom istoku.
Eskalacija sukoba i ruski interesi
Iako se Moskva suočava s ozbiljnim izazovima u regiji, analitičari smatraju da Rusija ne želi otvoreni rat. Prema Sulejmanovu, Rusija nije zainteresirana za veliki sukob, a to se moglo vidjeti i u aprilu kada su tenzije između Irana i Izraela dostigle vrhunac. Naime, nakon što je Izrael izvršio napad na iranski konzulat u Damasku, ubivši visoke iranske vojne dužnosnike, Iran je prvi put ispalio rakete na Izrael. Unatoč ovom ozbiljnom incidentu, Rusija nije zauzela čvrst stav u korist Irana, već je pozvala obje strane na uzdržanost.
Unatoč tome što Moskva ne želi novi sukob, koristi od haosa na Bliskom istoku ne može se zanemariti. Sulejmanov tvrdi da trenutni konflikt odvlači pažnju Sjedinjenih Država od situacije u Ukrajini, čime Kremlj dobija na vremenu. Ipak, Kremlj ne bi želio svjedočiti eskalaciji sukoba u veliki regionalni rat, s obzirom na to da bi to moglo destabilizirati cijelu regiju i dodatno zakomplicirati ruske geopolitičke interese.
Rusko-iranski odnosi i strateški interesi u Siriji
Rusija i Iran imaju zajedničkog neprijatelja u SAD-u, te blisko surađuju u Siriji gdje podržavaju režim Bashara al-Assada. Ove dvije zemlje su direktno intervenisale tokom građanskog rata u Siriji, pri čemu su ruski ratni avioni bombardirali gradove pod kontrolom pobunjenika, dok se Hezbollah borio na kopnu. Ruski strateški interesi u Siriji uključuju vojne baze i nalazišta nafte i gasa, što dodatno jača rusku prisutnost u regiji.
Ipak, Moskva nastoji balansirati svoj utjecaj koristeći diplomatske kanale kako bi smirila tenzije između svojih saveznika i Izraela. Anna Levina, ruska istraživačica iz Bejruta, tvrdi da postoji nepisano razumijevanje između Rusije i Izraela u vezi sa Sirijom. Naime, kada Izrael napada položaje Hezbollaha u Siriji, gdje su prisutne ruske trupe, Rusija ne poduzima konkretne mjere, već dopušta da se ti napadi odvijaju.
Komplikovani odnosi s Libanom
Odnosi Rusije i Libana su historijski gledano složeni. Tokom sovjetske ere, mnogi libanski studenti, posebno oni povezani s Komunističkom partijom, školovali su se u Moskvi, što je ostavilo trajne simpatije prema Rusiji. Ipak, današnji odnosi su ograničeni, a suradnja s Hezbollahom, ključnim igračem u libanskoj politici, ostaje osjetljiva tema. Tokom Libanskog građanskog rata, Hezbollah je navodno oteo trojicu sovjetskih diplomata kako bi izvršio pritisak na Moskvu, no nakon oštre reakcije sovjetske strane, preostali taoci su ubrzo pušteni.
Dok trenutni odnosi između Rusije i Hezbollaha nisu bliski, napetosti i dalje tinjaju zbog prisutnosti ove organizacije u Siriji. S druge strane, ruska humanitarna pomoć i evakuacije diplomata iz Libana tokom trenutne krize pokazuju da Moskva nastoji zadržati određeni utjecaj i u ovom dijelu regije.
Zaključno, trenutna situacija na Bliskom istoku predstavlja značajan izazov za Rusiju. Iako nastoji održati balans i promovirati diplomatska rješenja, Moskva mora pažljivo manevrisati između svojih interesa u regiji, bliske suradnje s Iranom i strateških odnosa s Izraelom. Kako sukobi eskaliraju, ostaje neizvjesno kako će se ruska politika razvijati u budućnosti, ali je jasno da će svaki daljnji razvoj događaja imati dubok utjecaj na rusku vanjsku politiku i globalne interese.
