U javnosti Republike Srpske ponovo se rasplamsala politička rasprava nakon što je socijalni psiholog Srđan Puhalo u intervjuu za Slobodnu Bosnu otvoreno komentarisao stanje u Banjaluci, ponašanje njenog gradonačelnika Draška Stanivukovića, te predstojeće prijevremene izbore za predsjednika RS-a, zakazane za 23. novembar ove godine. Puhalo, poznat po britkom jeziku i društvenoj kritici, ne štedi nikoga — od lokalnih lidera do državnih ministara. Njegovi komentari izazvali su snažne reakcije, naročito jer dolaze iz samog centra događaja, Banjaluke, grada koji je simbol i političke moći i razočaranja.
Puhalo je još ranije na društvenoj mreži X objavio stav koji je odjeknuo u javnosti: ako bi Stanivuković bio pametan i u potpunosti se posvetio Banjaluci, imao bi zadovoljne građane kao najbolju predizbornu kampanju. Međutim, kako tvrdi Puhalo, mladi gradonačelnik nije iskoristio priliku — umjesto da gradi stabilan i efikasan grad, Stanivuković je, prema njemu, odustao od Banjaluke i posvetio se ličnoj političkoj promociji.
Njegova analiza zasniva se na jednostavnoj logici: zadovoljan građanin je najbolja reklama za svakog političara. Da je Banjaluka danas uređena, funkcionalna i perspektivna, svaki stanovnik bi bio njen ambasador. No, stvarnost je potpuno suprotna — grad se, kaže Puhalo, suočava sa brojnim problemima koji urušavaju svakodnevni život građana.
Prema njegovim riječima, Banjaluka danas pati od lošeg saobraćaja, urbanističkog haosa, problema s grijanjem, nestabilnim vodosnabdijevanjem i sve većim brojem rupa na putevima. Dodaje da gradska rasvjeta ne funkcioniše kako treba, a o investicijama i novim radnim mjestima više se i ne govori. Za sve to, tvrdi Puhalo, odgovornost snosi Stanivuković, koji je grad pretvorio u „igračku kojom se više ne želi igrati“. Umjesto da bude lider, on je, smatra Puhalo, postao neko ko traži „nove izazove“ u republičkoj politici i Pokretu koji je osnovao, dok mu je stvarno upravljanje gradom dosadilo.
Dodatno je istakao da se Banjalukom faktički ne bavi gradonačelnik, nego njegova menadžerica Mirna Savić-Banjac, osoba koja nikada nije izabrana voljom građana. „Stanivuković je u drugom planu, a grad u rasulu“, zaključuje Puhalo.
Govoreći o izborima, osvrnuo se i na kandidaturu Branka Blanuše iz SDS-a, koji će se suprotstaviti Siniši Karanu iz SNSD-a. Prema njegovoj procjeni, teško je predvidjeti ishod jer nema relevantnih istraživanja javnog mnijenja. Ipak, naglašava da je Blanuša „dobar čovjek, ali to nije garancija da je i dobar političar“. Njegova prednost leži u ličnom integritetu, ali mu nedostaje politička harizma i energija da se ozbiljno suprotstavi vladajućoj stranci.
Puhalo podsjeća da je SDS trenutno slab u Banjaluci, što otežava svaki pokušaj da parira SNSD-u. Takođe, nije poznato hoće li PDP — ako još uopće postoji u punom kapacitetu — pozvati svoje pristalice da glasaju. Navodi i ključne brojke koje jasno pokazuju političku neravnotežu:
- SNSD ima oko 310.000 članova, što predstavlja veliku bazu sigurnih glasova;
- SDS broji oko 70.000 članova, što znači da mora nadoknaditi i prestići ogromnu razliku;
- bez otvorene podrške PDP-a i zajedničkog nastupa opozicije, pobjeda Blanuše ostaje gotovo nemoguća.
Ipak, ako bi Blanuša uspio okupiti nezadovoljne građane RS-a i pretvoriti njihovo nezadovoljstvo u političku energiju, tada bi, prema Puhalu, imao određene šanse da ozbiljno ugrozi Karana. Međutim, sve procjene ukazuju da SNSD-ov kandidat ima prednost: smiren, obrazovan i drugačiji od Dodika, Karan predstavlja kontrolisanu stabilnost koju vlast pokušava ponuditi građanima.
Posebno zabrinjavaju, prema Puhalu, nasilni incidenti u kojima su mete napada bili opozicioni političari Branislav Borenović i Nebojša Vukanović. Napad na Borenovića, kao i paljevina Vukanovićevih vozila, ni nakon mjesec dana nisu rasvijetljeni, a javnost nema odgovore o počiniocima ni nalogodavcima.
On nudi dvije moguće hipoteze:
- Policija je nesposobna, uprkos kamerama koje pokrivaju čitavu RS i stalnim demonstracijama moći;
- Ne postoji politička volja da se slučajevi riješe, jer su počinioci možda bliski vlasti.
U oba slučaja, upozorava Puhalo, građani imaju razloga za brigu, jer „ako su danas meta Borenović i Vukanović, sutra to može biti bilo ko drugi“. Time šalje ozbiljnu poruku o stanju pravne nesigurnosti u Republici Srpskoj, gdje institucije ne funkcionišu transparentno i profesionalno.
U završnom dijelu razgovora dotakao se i Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova BiH, koji je posljednjih dana bio u centru pažnje zbog napada na novinare i medije putem društvenih mreža. Puhalo smatra da takvo ponašanje nije dostojno jednog ministra, jer političari ne bi trebali kritikovati i targetirati novinare, već demantovati ih činjenicama i dokumentima.
Prema njegovom mišljenju, Konaković ima loše savjetnike za medije, te bi ih hitno trebao promijeniti — ili, ako ih uopće nema, angažovati stručnjaka koji razumije medijsku etiku i javnu komunikaciju. Napadi na novinare samo štete ugledu institucija, zaključuje Puhalo, jer vlast treba biti primjer dijaloga, a ne netrpeljivosti.
Kroz čitav intervju, Srđan Puhalo se pokazao kao glas razuma i ironije u isto vrijeme — analitičar koji ističe slabosti sistema, ali i daje jasan uvid u to kako političari svojim postupcima sami ruše vlastiti kredibilitet. Njegova poruka je jednostavna: dok se političari zabavljaju „igračkama“ vlasti, građani ostaju umorni, razočarani i bez nade.
U njegovoj viziji, rješenje nije u novim pokretima ni u populističkim porukama, već u dosljednosti, radu i odgovornosti. Samo takvim pristupom, smatra Puhalo, Banjaluka — i šire, cijela Republika Srpska — može izaći iz začaranog kruga političkog diletantizma i početi se razvijati kao normalno društvo.
