Tein otac, Marko Kovačević, zajedno s njom gostovao je na FACE TV kod Senada Hadžifejzovića, gdje je podijelio uvide u izazove, mogućnosti i dileme koje prate njen put ka svjetskom teniskom vrhu. Tea, koja ima svega 14 godina, već se ističe kao jedna od najtalentovanijih mladih teniserki na svijetu. U septembru ove godine osvojila je Evropsko prvenstvo u Češkoj za teniserke do 14 godina, a nedavno i završni U16 Masters u Monte Carlu, što dodatno potvrđuje njen nevjerovatan talenat i predanost.
Njena porodica suočava se s pitanjem – da li će Tea na kraju zaigrati pod zastavom Bosne i Hercegovine? Iako je rođena u Gradišci, Republici Srpskoj, Kovačevići se osjećaju snažno povezani s Bosnom i Hercegovinom. Marko izražava ljubav prema zemlji i ponos što su ostali u njoj, uprkos izazovima: “Mi volimo svoju državu, svoj grad i ljude sa ovih prostora.” Pitanje odlaska ili ostanka nije jednostavno, pogotovo kada je finansijska podrška za Tein razvoj ograničena.
Razvoj profesionalnog tenisera izuzetno je skup, a Marko otvoreno govori o tome koliko je novca potrebno da bi se dostigao vrh. Procjenjuje da godišnje ulaganje treba iznositi oko 200.000 dolara. To nije suma koja osigurava vrhunsku poziciju na svjetskim listama, već osnovno ulaganje da bi se uopšte izgradio profesionalni igrač. Bez sponzora i podrške države, ovo postaje gotovo nemoguće.
Porodica Kovačević već je primila značajnu ponudu iz jedne zemlje sa Bliskog istoka, koja iznosi 500.000 dolara godišnje. Ta ponuda, prema Marku, dolazi iz zemlje “koja nema veze sa tenisom, gdje je prosječna temperatura 42 stepena.” On dodaje da su ti ljudi bogati zahvaljujući naftnim poljima i da su spremni uložiti veliki novac kako bi Tea predstavljala njihovu državu. No, uprkos takvoj ponudi, Marko nije odmah prihvatio – nada se da će Bosna i Hercegovina pokazati interes za podršku ovoj mladoj sportistkinji. Iako bi mnogi smatrali odluku za odlazak logičnim potezom, Marko ostaje odlučan da prvo pruži priliku svojoj zemlji da prepozna Tein potencijal.
Marko dalje pojašnjava da su im u Gradišci, u teškim trenucima, pomogli članovi Islamske zajednice, iako su oni pravoslavci. Ističe kako je ponosan na sve one koji su im pritekli u pomoć, bez obzira na vjerske razlike, i zahvalan je ljudima i firmama iz Sarajeva koji im često pružaju podršku. Takav izraz solidarnosti prema porodici, kaže, izvor je ponosa, jer svjedoči o zajedništvu i razumijevanju među ljudima u BiH. U tom duhu, Marko ističe da njegova porodica nema predrasuda i da cijeni podršku, ma odakle dolazila.
Njegova vizija je jasna – priprema Teu za nastup na Olimpijskim igrama 2028. godine u Los Anđelesu, gdje bi, po njegovim riječima, trebalo da digne zastavu Bosne i Hercegovine. Međutim, da bi taj san postao stvarnost, potrebna su značajna ulaganja. Marko jasno kaže da je spreman ispuniti sve što je zacrtao, ali da sada postavlja pitanje gdje će to biti realizovano. Ako Bosna i Hercegovina prepozna priliku i podrži razvoj ovog, kako ga naziva, “finalnog proizvoda”, on ne vidi razlog za odlazak.
Pored financijskih izazova, porodica Kovačević prošla je kroz mnoge žrtve kako bi omogućila Tei razvoj u tenisu. Marko se prisjeća jednog zimskog perioda u Zagrebu 2019. godine, kada su uslovi bili posebno teški. Bez novca za smještaj, bili su primorani spavati u automobilu na temperaturama koje su dosezale i do minus deset stepeni. Iako se o takvim trenucima govori sa dozom tuge, Marko ističe da su ih upravo te teškoće ojačale i dodatno ujedinile kao porodicu, a prijatelji u Zagrebu s kojima su dijelili ove priče izražavali su im razumijevanje i podršku.
Kao roditelj i trener, Marko je svjestan da svaki korak dalje zahtijeva više nego samo talenat – potrebno je vrijeme, odricanje i značajna financijska sredstva. Osim toga, odgovoran je i za donošenje odluka koje će uticati na cijelu budućnost njegove kćerke. Teina strast prema tenisu i postignuća do sada pokazatelj su njenog ogromnog potencijala, ali i prilika koje se pružaju, naročito od drugih zemalja koje žele ulagati u njenu karijeru. Uprkos tome, Marko ostaje privržen BiH i nada se da će i zemlja prepoznati vrijednost talenta koji Tea posjeduje.
U zaključku, iako su Kovačevići suočeni s izazovnim izborom, njihova odluka nije vođena samo financijskim faktorima. Njihov osjećaj pripadnosti i ljubav prema Bosni i Hercegovini, kao i podrška koju su primili od različitih zajednica unutar zemlje, važni su elementi koji utiču na njihovu odluku. Ukoliko država prepozna priliku i odluči ulagati u ovaj “finalni proizvod”, kao što to Marko naziva, Tea bi mogla ostvariti svoj san i predstavljati BiH na svjetskim takmičenjima, pa čak i na Olimpijadi 2028. godine.
