Dragan Mioković, penzionisani sarajevski policajac, odlučio je svjedočiti protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića bez zaštite, hrabro gledajući ih u oči. Gostujući u emisiji “Centralni dnevnik” na televiziji Face, Mioković je podijelio svoja iskustva iz rata i razloge zašto je odlučio svjedočiti pod svojim punim imenom.
Mioković je tokom rata bio u Sarajevu sa svojom porodicom. Radio je u policiji i, kao i mnogi drugi građani, bio suočen sa strahom i nesigurnošću. Sjećajući se tih dana, opisao je osjećaj stida jer su oni koji su činili zločine često bili ljudi koje je poznavao. Zbog prijetnji i opasnosti morao je pobjeći sa Dobrinje i skloniti se kod prijatelja na Vratniku.
Jedan od najdramatičnijih trenutaka koje je podijelio bio je kada su ga prisiljavali da potpiše pristupnicu srpskom MUP-u. Početkom marta, nakon što se vratio s terena, jedan kolega mu je rekao da su svi Srbi otišli. Zatim ga je pozvao Slobodan Kukobat iz CSB-a, ponudivši mu papir za potpisivanje pristupnice srpskom MUP-u i plan evakuacije porodice. Mioković je bio šokiran i odbio je potpisati, rekavši da se nije zakleo nijednom nacionalnom MUP-u i da to neće učiniti ni sada.
Svjedočeći u Hagu, Mioković je odlučio da ne bude zaštićeni svjedok, želeći javno i pod punim imenom svjedočiti protiv Karadžića i Mladića. Jedan od slučajeva u kojima je svjedočio bila je pogibija dvoje djece i jedne odrasle osobe u ulici Livanjska početkom novembra 1994. godine. Danas mu se javio Gordan Petrović, koji je tada bio dječak, zahvalivši mu se za svjedočenje. Mioković je izrazio zahvalnost Petroviću što je preživio taj užasni događaj.
Prokomentarisao je i konačnu presudu Radovanu Karadžiću, smatrajući je važnom jer je glavni arhitekt zločina dobio najveću moguću kaznu – doživotni zatvor. Mioković je izrazio nadu da će doći vrijeme kada će svi koji su se protivili pucanju na svoje sunarodnike biti priznata njihova hrabrost i principijelnost.
