Godina je 2006., a Vojska Srbije i Crne Gore (SCG) zvanično priznaje da je pružala utočište jednom od najtraženijih haških optuženika, Ratku Mladiću. Ova informacija dolazi iz izvještaja koji je tadašnji načelnik Vojno-sigurnosne agencije (VBA), Svetko Kovač, podnio na sjednici Vrhovnog vijeća odbrane SCG u Beogradu. Prema tom izvještaju, Mladić je sve do juna 2002. godine povremeno boravio u vojnim objektima pod zaštitom vojske.
Nakon što je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije izdalo tjeralicu protiv njega, njegovo skrivanje postalo je složenija operacija. Od tada, prema podacima iz izvještaja, zaštitu mu nisu više pružali aktivni vojni pripadnici, već penzionisani članovi Vojske Republike Srpske, uz podršku penzionisanih pripadnika Vojske Jugoslavije i određenih civila. Ove informacije su na sjednici vijeća označene kao državna tajna, što jasno ukazuje na osjetljivost same teme i opsežnu mrežu ljudi koji su bili uključeni u skrivanje bivšeg komandanta Vojske RS.
U saopćenju koje je uslijedilo nakon sjednice, VBA je navela da je preduzimala i da će nastaviti preduzimati intenzivne mjere s ciljem otkrivanja da li neki od pripadnika Vojske SCG još uvijek podržavaju haške optuženike ili održavaju kontakte s njima. Ove aktivnosti provodile su se na osnovu odluka nadležnih sudova.
Među otkrivenim informacijama posebno se izdvaja podatak da su dvojica pripadnika Vojske SCG imala punomoć za podizanje Mladićeve penzije. Međutim, prema izvještaju, ta punomoć iskorištena je samo jednom, u augustu 2002. godine. Ostatak penzije, kako je navedeno, podizala je isključivo njegova porodica.
Odgovor Vrhovnog vijeća odbrane
S obzirom na ozbiljnost situacije i međunarodni pritisak koji je rastao, Vrhovno vijeće odbrane SCG donijelo je odluku kojom se Ministarstvo odbrane obavezuje na:
- Jačanje saradnje s Haškim tribunalom,
- Intenziviranje istraga vezanih za pružanje podrške haškim optuženicima,
- Blisku saradnju s obavještajno-sigurnosnim službama unutar i izvan vojske,
- Povezivanje s međunarodnim sigurnosnim agencijama kako bi se osiguralo izvršenje obaveza prema međunarodnim sudovima.
Na ovoj važnoj sjednici vijeća prisustvovali su tadašnji predsjednik SCG Svetozar Marović, predsjednik Srbije Boris Tadić, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, ministar odbrane SCG Zoran Stanković i njegov zamjenik Vukašin Maraš, zatim načelnik Generalštaba Vojske SCG Ljubiša Jokić, te načelnik VBA Svetko Kovač.
Kasniji događaji i epilog
Iako su vlasti Srbije i Crne Gore tada pokazale određenu spremnost na saradnju s Haškim tribunalom, lov na Ratka Mladića potrajao je još nekoliko godina. On je uhapšen 26. maja 2011. godine u selu Lazarevo u Srbiji, nakon što je proveo gotovo 16 godina u bjekstvu. Suđenje pred Haškim tribunalom trajalo je godinama, a 2021. godine, 15 godina nakon otkrivanja njegove mreže podrške u Vojsci SCG, Mladiću je potvrđena pravosnažna presuda na doživotnu kaznu zatvora. Tribunal je potvrdio i genocid u Srebrenici, što je bio jedan od ključnih elemenata optužnice protiv njega.
Ovaj slučaj ostaje primjer kako je mreža podrške optuženim ratnim zločincima bila duboko ukorijenjena unutar vojnih i sigurnosnih struktura, te koliko je vremena i međunarodnog pritiska bilo potrebno da se razbiju takve mreže i osigura pravda za žrtve ratnih zločina prenosi hayat
