Izvoz oružja iz Srbije u Izrael: Kontroverze i međunarodni kontekst
U prvoj polovini 2025. godine, Srbija je izvezla streljivo u Izrael u vrijednosti od 55,5 miliona eura, što predstavlja značajan porast u odnosu na cijelu 2024. godinu kada je izvoz iznosio 47,9 miliona eura. Ove podatke je objavila Balkanska istraživačka mreža (BIRN) u saradnji sa izraelskim listom Haaretz, ističući ozbiljne etičke i političke implikacije ovog trgovinskog odnosa. Ovaj značajan porast izvoza oružja iz Srbije u Izrael ukazuje na promjene u dinamici međunarodne trgovine oružjem, a takođe otvara pitanja o ulozi Srbije u globalnom vojnom tržištu.
Uloga Srbije i međunarodne reakcije
Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, nedavno je izjavio da je Srbija jedina evropska zemlja koja prodaje streljivo Izraelu, što je izazvalo brojne reakcije u međunarodnim krugovima. Ova izjava je naišla na mješovite reakcije; dok neki smatraju da Srbija koristi ovu priliku za jačanje svojih ekonomskih veza, drugi upozoravaju na potencijalne posljedice po ljudska prava. U intervjuu za Jerusalem Post, Vučić se pohvalio ovom činjenicom, ali je istovremeno 23. juna, nekoliko sedmica kasnije, izjavio da je Srbija obustavila izvoz oružja i streljiva. Ova kontradikcija stvara dodatnu konfuziju i otvara pitanja o stvarnoj namjeri srbijanske vlasti i njenoj ulozi u regionalnim sukobima.
Izrael i optužbe za genocid
Izrael se suočava s ozbiljnim optužbama za genocid u Gazi, a u izvještaju UN-ove izvjestiteljice Francesce Albanese, izraelske kompanije su označene kao profitera ovog humanitarnog kriznog stanja. Na listi kompanija koje profitiraju od sukoba nalazi se i IMI Systems, koja je u vlasništvu Elbit Systems, jednog od najvećih proizvođača oružja u Izraelu. Ove informacije dodatno komplikuju već napetu situaciju, jer se postavlja pitanje moralne odgovornosti zemalja koje podržavaju ovakvu trgovinu oružjem. Takođe, međunarodna zajednica se sve više pita koliko je etički ispravno da zemlje poput Srbije, koje su u prošlosti same prolazile kroz sukobe, postanu suučesnici u sličnim situacijama na drugom kraju svijeta.
Privatne kompanije u igri
Osim državne kompanije Jugoimport SDPR, nekoliko privatnih firmi iz Srbije, uključujući Edepro i Romax Trade, također su uključene u izvoz vojnog materijala u Izrael. Ove kompanije su izvozile streljivo za izraelske sigurnosne kompanije koje su, između ostalog, opskrbljivale Izraelske odbrambene snage (IDF). Ova situacija postavlja pitanje o transparentnosti i regulaciji vojne trgovine u Srbiji, koja se čini da nije dovoljno nadgledana. U ovom kontekstu, postavlja se pitanje kako privatni sektor može uticati na odluke vlade u vezi s trgovinom oružjem, te koliko su ovi subjekti odgovorni za svoje postupke.
Problemi sa dostupnošću informacija
Srbija se suočava s kritikama zbog nedostatka transparentnosti u vezi s izvozom oružja. BIRN je u martu 2024. i kasnije u junu 2025. godine podnio zahtjeve za pristup informacijama o izvozu oružja i streljiva, ali su ovi zahtjevi odbačeni uz obrazloženje da su informacije strogo povjerljive. Ova praksa je suprotna principima otvorenosti i odgovornosti, što dodatno pridonosi sumnjama o pravim motivima srbijanske vlade. Naime, transparentnost u ovoj oblasti je ključna za izgradnju povjerenja među građanima i međunarodnom zajednicom. Bez jasnih informacija, teško je procijeniti stvarni uticaj ovakvog trgovinskog odnosa na ljudska prava i sigurnost.
Zaključak: Etika trgovine oružjem
Na kraju, izvoz oružja iz Srbije u Izrael postavlja brojna etička pitanja i izaziva zabrinutost međunarodne zajednice. U svjetlu trenutne situacije u Gazi, važno je razmotriti posljedice koje ovakva trgovina može imati na ljudska prava i stabilnost u regionu. Srbija, kao država sa složenom istorijom i geopolitičkim pozicijom, treba preispitati svoje odluke o izvozu oružja i osigurati da ne postane suučesnik u zločinima protiv čovječnosti. U ovom kontekstu, od suštinske je važnosti da se uspostave jasne smjernice i regulacije koje će osigurati da trgovina oružjem bude etički i pravno opravdana.
