U javnosti je nedavno odjeknula izjava Nebojše Vukanovića, zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske i lidera Liste za pravdu i red, u kojoj je iznio niz optužbi na račun Miloša Kovića, redovnog profesora Filozofskog fakulteta u Beogradu. Vukanović je povezao njegovo ime sa sigurnosnim službama, vlastima u Beogradu i podrškom režimu u Banjoj Luci, što je izazvalo burne reakcije i otvorilo pitanje uloge akademske zajednice u političkim procesima.
Prema navodima Vukanovića, nedavno je objavljen spisak profesora koji su potpisali peticiju za “normalizaciju stanja i depolitizaciju” Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Na toj listi našli su se, kako tvrdi, poznati profesori povezani sa vlašću i službama bezbjednosti, uključujući Uroša Šuvakovića i Slobodana Antonića, ali i Miloša Kovića. Upravo je Ković, istakao je Vukanović, primjer osobe čiji je akademski uspon bio potpomognut političkim i navijačkim krugovima, a sve pod okriljem službi.
U svojoj izjavi Vukanović se posebno osvrnuo na Kovića, kojeg opisuje kao “samozvanog borca za Kosovo”, poznatog i pod nadimkom “Vojvoda od Autokomande”. Kritika je išla u smjeru da je Ković iz Beograda pozivao Srbe na žrtvovanje i borbu za Kosovo i Metohiju, dok je, prema Vukanoviću, u isto vrijeme ćutao o važnim i štetnim sporazumima poput Briselskog i Vašingtonskog. Za njega je to dokaz licemjerstva i beščašća, a sada, tvrdi Vukanović, “maske konačno padaju”.
Posebno je naglašeno da je Ković učestvovao na tribini SNSD-a u Banjoj Luci, gdje je otvoreno podržavao Milorada Dodika. Vukanović ovo vidi kao potvrdu svojih ranijih tvrdnji da je profesor zapravo “prikriveni saradnik Službe”, koji se godinama predstavljao kao patriota i nezavisni intelektualac. Situacija, smatra Vukanović, sada se promijenila jer je režim Aleksandra Vučića ušao u duboku krizu, pa se Ković, kako slikovito opisuje, “morao izvući iz rupe na svjetlo dana”.
Vukanović se u svom istupu prisjetio i svojih ranijih upozorenja, tvrdeći da je više puta razotkrivao Kovića kao kadar bivše UDBE i BIA-e. Sada, prema njegovim riječima, građani jasno mogu da vide ko je zapravo Miloš Ković. Njegova slika kao velikog patriote i borca za nacionalne interese, smatra Vukanović, bila je samo pažljivo oblikovana predstava.
On je naglasio i važnost narodnih izreka, rekavši: “Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svako pokaže svoj trag”. Time je želio poručiti da je Ković svojim postupcima pokazao svoje pravo lice i da će za to morati snositi posljedice – prije svega moralne i intelektualne.
Vukanović je otišao i korak dalje, prognozirajući da će, kada ova vlast u Srbiji padne, biti jasno kako su navijačke grupe Crvene Zvezde odigrale ključnu ulogu u Kovićevom akademskom napredovanju. On tvrdi da je čitav taj proces organizovala služba, postavljajući Kovića na mjesto redovnog profesora na Univerzitetu u Beogradu.
Posebno oštar zaključak Vukanović je uputio prema grupi profesora koju naziva “Ćaci profesorima”. Po njegovom mišljenju, takvi ljudi “truju generacije” jer koriste svoj akademski položaj ne da bi obrazovali, nego da bi sprovodili političku propagandu i služili interesima režima. “Takvi profesori nam ne trebaju”, rekao je, jasno stavljajući do znanja da ih smatra štetnim po budućnost mladih i društva u cjelini.
U širem smislu, ova polemika otvara i niz pitanja koja prevazilaze lični sukob između Vukanovića i Kovića. Ona dotiče teme poput:
-
uloge univerziteta i akademske zajednice u političkom životu,
-
granica između naučnog rada i političkog angažmana,
-
zloupotrebe obrazovnog sistema od strane sigurnosnih struktura i vlasti,
-
te načina na koji mlade generacije dobijaju poruke kroz formalno obrazovanje.
Vukanovićeve optužbe zasigurno će izazvati daljnje reakcije, jer se tiču i osjetljivih pitanja veza između politike, akademije i bezbjednosnih službi. Iako dio javnosti njegove izjave doživljava kao političke obračune, drugi dio smatra da se u njima kriju ozbiljna upozorenja na proces u kojem se znanje i univerziteti instrumentalizuju za očuvanje vlasti.
U zaključku, izjava Nebojše Vukanovića protiv Miloša Kovića pokazuje koliko je duboka podjela unutar srpske intelektualne i političke scene. Dok jedni vide u Koviću uglednog profesora i borca za nacionalne interese, Vukanović ga opisuje kao maskiranog saradnika službi i režima, čija je uloga opasna jer utiče na mlade generacije. Ono što ostaje jasno jeste da će se ova polemika nastaviti, jer ona ne govori samo o jednom profesoru, nego o odnosu znanja, moći i politike u širem smislu.
Autor teksta Slobodna Bosna
