Arnela iz Mostara podijelila je svoju potresnu ispovijest o dugogodišnjem porodičnom nasilju koje je trpjela punih 17 godina. Njena priča nije samo lična tragedija, već i upozorenje na nefunkcionalnost sistema koji bi trebao štititi žrtve nasilja. Ona je odlučila progovoriti kako bi druge žene osvijestila i ohrabrila da ne dopuste da prolaze kroz isto.
Njena ljubavna priča započela je obećavajuće, sa muškarcem kojeg je voljela i za kojeg je vjerovala da će biti njen životni partner. Međutim, vrlo brzo je primijetila da iza njegovih riječi “volim te” stoje obrasci manipulacije i kontrole. Na početku je bila izložena verbalnim uvredama i psihološkom pritisku, da bi kasnije to preraslo u fizičko nasilje.
Kako je vrijeme prolazilo, Arnela je trpjela sve veći teror, uvjeravajući samu sebe da će se situacija promijeniti. Ipak, nasilje je postajalo sve gore, a povrh svega, saznala je da ju je suprug tokom cijelog braka varao. Jedan od najvažnijih trenutaka u njenom životu bio je povratak njenog prezimena, jer joj je to simbolizovalo ponovno sticanje identiteta koji joj je nasilnik oduzimao godinama.
Povratak u Mostar – pojačano nasilje
Godine 2019. Arnela se sa porodicom vratila u Mostar, nadajući se da će započeti novi život. Nažalost, umjesto mira, uslijedili su novi problemi. Njen suprug je postao alkoholičar, a njegovo nasilničko ponašanje se dodatno pogoršalo. Osjećajući se sigurnim na svom terenu, postao je još agresivniji i brutalniji.
Arnela je pokušavala potražiti pomoć, ali suočila se sa zidom nefunkcionalnih institucija. Iako je u više navrata prijavljivala prijetnje i nasilje, reakcija nadležnih službi bila je izostala ili minimalna. Osjećala se bespomoćno, prepuštena sama sebi, dok su njen suprug i dalje činili nasilje koje je postalo javna tajna.
Noć koja je promijenila sve
Najgora noć u Arnelinom životu dogodila se 4. juna 2021. godine. Njen suprug se vratio kući u pijanom stanju, započeo uvrede koje su prerasle u fizički napad. Tog dana ju je brutalno pretukao, slomivši joj nos. Dok je ona u agoniji krvarila i tražila pomoć, njena djeca su bila svjedoci tog užasa.
Arnela je ipak smogla snage da prijavi napad, ali ono što je uslijedilo bilo je još jedan dokaz neefikasnosti sistema. Iako je nasilnik odgovarao pred sudom, presuda je bila sramotno blaga – dobio je samo dvije godine uslovne kazne. Ovakva odluka bila je poražavajuća ne samo za nju, već i za sve druge žrtve koje se bore za pravdu.
Bijeg u Norvešku – spas u posljednjem trenutku
Shvativši da nema zaštitu u svojoj zemlji, Arnela je donijela najtežu, ali jedinu moguću odluku – pobjeći iz Bosne i Hercegovine. Otišla je u Norvešku, gdje je konačno pronašla sigurnost za sebe i svoju djecu.
U ovoj zemlji su joj pružili:
- Pravnu zaštitu – zabrana prilaska njenom bivšem suprugu
- Socijalnu pomoć – osiguranje smještaja i osnovnih potreba
- Zdravstvenu njegu – tretman za fizičke i psihičke posljedice nasilja
Arnela sada može mirno disati, znajući da je napokon zaštićena. Ipak, svjesna je da mnoge žene u Bosni i Hercegovini nemaju tu privilegiju i da su svakodnevno izložene nasilju bez ikakve podrške sistema.
Poraz sistema i šokantna stvarnost
Ono što je Arneli najteže palo jeste činjenica da njen bivši suprug, unatoč presudi, i dalje radi kao zaštitar u Gradskoj upravi. Ovaj apsurd dodatno potvrđuje koliko sistem ignoriše nasilje nad ženama. Još šokantnija je bila reakcija društva – kada je pročitala komentar nakon jednog brutalnog ubistva žene, u kojem je neko napisao: “Neka je ubio kučku, samo da nije dijete.”
Arnela se pita kako je moguće da ljudi imaju takav stav prema ženama koje su preživjele nasilje. „Za Boga miloga, i ona je nečije dijete“, kaže sa suzama u očima prenosi pressmediabih
