Bosanac Zijad Ibrahimović iz Donje Dobošnice od malih nogu nije imao lak život. Počeo je boriti se za egzistenciju čim je stasao, te je cijeloj porodici pomagao, posebno majci. Nakon burnog života, mislio je da je našao mirnu luku pored prve supruge, ali tada je tek započeo njegov pakao. Iako se razveo i ponovo oženio, sreću u ljubavi nije našao sve do 2009. godine kada je upoznao Ankicu, svoju srodnu dušu. Međutim, tada su ga se svi najbliži odrekli.
- Živio sam s majkom i sestrom invalidom. Sagradili smo kućicu na tradicionalan način, ali rat je sve uništio. Otac mi je bio doktor, mlad je umro i majka je ostala sama s nas četvoro, ni penzije nije imala. Težak je to život bio. Sreća, bila je vrsna krojačica, najbolja u kraju, pa je zarađivala za hranu. Radila je i s motikom kako bi nas školovala. Kada sam odrastao i počeo zarađivati, otišao sam u inostranstvo i sam sebi plaćao školovanje – započinje svoju ispovijest Zijad, koji je ostao bez oca s četiri godine.
Čim je mogao tražiti posao, iako je bio tinejdžer, otišao je raditi po svijetu, najviše u Njemačkoj, Hrvatskoj i Srbiji.
- Nije mi se isplatilo često ići kući. Štedio sam da pošaljem što više novca staroj majci i sestri koje su zavisile od mene. Prije nego što sam otišao u Njemačku, bio sam oženjen ženom iz Tuzle koja je zahtijevala da odem kako bih više zarađivao. Bila je u šestom mjesecu trudnoće kad sam otišao. Pet dana nakon porođaja napustila je dijete i mene, što mi je majka javila preko telegrama – objašnjava.
Kad je rekao šefu u Njemačkoj što se dogodilo, on mu je omogućio povratak u Bosnu i ponudio da se vrati s njom u Njemačku, nudeći novu kuću. Voleli su ga jer je bio vrijedan. Mislio je da će je nagovoriti da se vrati, ali ona nije htjela. Tri puta je dolazila i odlazila. Sina je odgajao uz pomoć majke.
Nakon isteka ugovora u Njemačkoj, prešao je raditi u Hrvatsku.
- Pomirio sam se sa ženom i dobili smo curicu. Živjeli smo neko vrijeme zajedno u Hrvatskoj, ali zbog nje sam se vratio u Bosnu gdje sam morao raditi u rudniku – rekao je Zijad, ističući da zajednički život opet nije uspio.
Potom se drugi put oženio, ali i tada je doživio razočaranje.
- I ona je bila na svoju ruku. Dobio sam bliznakinje, ali brak nije opstao. Školovao sam je i zaposlio, a čim je počela raditi, ostavila me – kaže Zijad.
Suprugu Ankicu upoznao je 2009. kada ju je angažirao preko oglasa da mu očisti kuću. Razlika od 20 godina im ne smeta, žive u skladnom braku. Međutim, odnosi s djecom su se poremetili.
- Živjela sam gori život nego što je on prošao, ali me spasio. Nikad mu ne mogu zaboraviti što mi je učinio, neka živi hiljadu godina, ja ću mu pomoći koliko mogu. Otkako smo se upoznali, nismo se rastali – zaključila je Ankica.
