U nedavnom toku 16. redovne sjednice Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, dogodio se neočekivan preokret – opozvan je prijedlog izmjena Izbornog zakona, a iz dnevnog reda je skinut i zakon o službi u Oružanim snagama BiH. Ova dva događaja izazvala su burnu reakciju delegata Džemala Smajića iz Stranke za BiH, koji je u oštrom tonu javno osudio pokušaje da se kroz izbore i vojsci nametnu ekskluzivni koristi i privilegije jednom narodu.
Odmah po vijesti da su izmjene Izbornog zakona povučene, Smajić je reagovao riječima da se zaigrao antievropski scenario, koji jedino služi interesima jedne političke opcije – a koliko god taj scenario bio zastarjeli, on govori upravo o dubini tame u kojoj neki navodno žive. Posebno je istakao:
-
“Dodatni aparthejd koji Čović želi nametnuti Bosni i Hercegovini”, aludirajući na usmjeren pokušaj HDZ-a, na čelu s Draganom Čovićem, da političkim instrumentima nametnu ekskluzivnu prednost jednoj nacionalnoj grupi.
-
“On je najbolji pokazatelj u kakvom mraku on živi.” – oštra analiza Smajića koja oslikava ali i kritikuje političku slijepu točku iz Bosanske perspektive.
Smajićeva reakcija se dalje proteže na odluku da se izmjene zakona o službi u OS BiH uklone s dnevnog reda. On navodi da je tačnom procedurom prošao kroz sve komisije, dobivši pozitivna mišljenja, što je samo po sebi dokaz napretka. Međutim, njegov glavni argument leži u činjenici da određena grupa vojnika – oni koji navršavaju 40 godina starosti – riskiraju izgubiti posao i egzistenciju svojih porodica ako reformske odluke ne budu donesene.
Kritički stav prema potezu izbacivanja ovih zakona iz daljeg razmatranja ogleda se i u njegovom komentaru o Čovićevom prekidu kvoruma: “Kada je Čović napustio prošlu sjednicu Doma naroda i onemogućio kvorum na izbornom zakonu, time je sahranio svu priču o izbornom zakonu.” Ovaj čin smatramo, kako Smajić navodi, dugogodišnjom manipulacijom HDZ-ove politike, koja je konstantno održavala narativ da je “hrvatski narod ugrožen”, da bi osigurala poseban status.
Unatoč svom neslaganju, Smajić kaže: “U jednu ruku mi je i drago da više nećemo biti maltretirani tom pričom da je jedan narod ovdje ugrožen više od drugih.” Ova rečenica jasno stavlja tačku na ideju da svi građani trebaju imati jednaka prava i da narativ o privilegijama jednog naroda ne smije biti izgovor za blokade državnog djelovanja.
Ovaj razvoj događaja oslikava složene političke odnose u BiH, gdje:
-
Izborni sistem postaje prostor za nacionalne interese, a ne za demokratiju uobičajenu u EU standardima,
-
Reforma OS BiH stagnira i ugrožava već ugrožene strukture, što pokazuje koliko je legislativa podložna političkim pritiscima,
-
Stranci i lideri centimetri riskiraju okretanje natrag, umjesto k naprijed – dok građani koji zavise od državnih i vojnih institucija ostaju u neizvjesnosti.
Zaključno, Smajićeva poruka predstavlja poziv na savjest i odgovornost. On ne kritikuje samo, nego podsjeća na osnovne principe: jednakost svih naroda, poštovanje procedure i potreba da institucije – bilo Izborni zakon ili OS BiH – funkcionišu za dobrobit svih, a ne da budu kolaterane posebnih interesa. Smajić je poslao jasnu poruku: bitka za suverenitet i jednakost građana se nastavlja, uprkos politikama koje žele podijeliti, diskriminirati ili ekskluzivno ciljati određene grupe.
U svom obraćanju, Smajić nije krio frustraciju zbog ponavljanja političkih obrazaca koji su, kako je naglasio, godinama držali Bosnu i Hercegovinu u stanju vječne nestabilnosti i podjela. Kritikujući poteze HDZ-a i njegovog lidera Dragana Čovića, delegat je istakao da se cijela priča o izmjeni Izbornog zakona zasniva na ideji kontrolisanog političkog monopola jedne etničke grupe, pri čemu se zanemaruje osnovno demokratsko načelo – jednakost svih građana pred zakonom i institucijama. Po njegovim riječima, pokušaji da se kroz zakon institucionalizira politički ekskluzivitet, i to pod izgovorom zaštite jednog naroda, direktno ruše temelje pluralizma i suživota u BiH. On je podsjetio da takve ideje nisu u skladu sa evropskim vrijednostima koje BiH nominalno slijedi, već da predstavljaju model koji podsjeća na segregaciju i diskriminaciju, karakteristične za najtamnije periode evropske prošlosti.
Pored političkog aspekta, Smajić je skrenuo pažnju i na humanitarnu dimenziju problema – posebno u vezi s vojnicima Oružanih snaga BiH. Odluka da se zakon o službi ne razmatra ugrožava stotine ljudi koji su posvetili živote služenju državi, a sada su suočeni s mogućnošću da ostanu bez osnovnih sredstava za život. Njihova starosna dob od 40 godina ne bi smjela biti razlog za izbacivanje iz službe bez jasnog rješenja ili alternativnog zbrinjavanja. Takav potez, kako kaže, nije samo politički neosjetljiv – on je i moralno pogrešan. S obzirom na to da je zakon prošao sve potrebne institucionalne faze, njegovo uklanjanje s dnevnog reda ocijenio je kao čin političke obstrukcije koji se direktno reflektuje na živote ljudi. U takvoj situaciji, zaključuje Smajić, institucije gube svoj kredibilitet jer ne odgovaraju interesima građana, već postaju alat za provođenje volje političkih lidera koji ignorišu širu sliku.
