U utorak, 22. jula, u Srbiji je održan događaj koji je trebalo da simbolizuje infrastrukturni napredak – otvaranje nove dionice autoputa “Miloš Veliki” između Pakovraće i Požege. Međutim, umjesto da ostane u znaku razvoja i modernizacije, događaj je prerastao u skandal koji je izazvao burne reakcije širom regije. Ceremoniju je organizovao tabloid Informer, poznat po bliskim vezama s vlašću, dok su se na njoj okupili najviši zvaničnici iz političkog vrha Srbije, uključujući predsjednika Aleksandra Vučića, premijerku Anu Brnabić, kao i ministre Ivicu Dačića, Bratislava Gašića i druge viđene članove vladajuće SNS stranke.
Proslava je, umjesto državničke ozbiljnosti, bila obilježena opijenošću, pjevanjem i neukusnim sadržajem. Na repertoaru pjesama našle su se brojne numere sa nacionalističkim i šovinističkim porukama, ali posebnu pažnju izazvalo je izvođenje pjesme “Turkinja se pred džamijom klela da je samo Srbina voljela”, čiji tekst vrijeđa pripadnice islamske vjeroispovijesti i simboliku džamije. Ova pjesma je emitovana uživo u programu TV Informer, što je izazvalo ogorčenje u široj javnosti.
Jedan od prvih koji je javno reagovao bio je Usame Zukorlić, predsjednik Stranke pravde i pomirenja, ali i član aktuelne Vlade. On je izrazio duboku zabrinutost zbog ovakvog istupa, poručivši da je riječ o nedopustivom vrijeđanju muslimanki i vjerskih objekata. Zukorlić je podsjetio da islam nije religija konflikta, već vjera koja promoviše mir, dostojanstvo i suživot, i da svaki pokušaj njenog omalovažavanja u javnom prostoru mora naići na odlučan odgovor.
U svojoj izjavi, Zukorlić je istakao da u savremenoj i odgovornoj Srbiji ne smije biti mjesta za ovakve ekscese, te da se mora njegovati poštovanje prema svim narodima i vjerama. Posebno je naglasio potrebu da se hitno reaguje:
-
Pozvao je nadležne institucije da pokrenu istragu i utvrde odgovornost onih koji su organizovali i učestvovali u emitovanju sporne pjesme.
-
Upozorio je da ovakvi događaji izazivaju bol i poniženje među pripadnicima manjinskih zajednica.
-
Poručio je da dostojanstvo vjernika mora biti zaštićeno, bez obzira na to kojoj religiji ili naciji pripadaju.
Zukorlićeva izjava može se posmatrati i kao pokušaj očuvanja međuvjerskog sklada, ali i kao apel da se politička elita distancira od ekstremizma i šovinizma. Uprkos njegovim riječima, ono što se dodatno isticalo jeste ponašanje samog predsjednika Srbije tokom skandalozne pjesme. Dok je masa pjevala uvredljive stihove, Vučić nije reagovao, već je, prema snimcima i izvještajima, nastavio da uživa u veselju i društvu visokih zvanica. Njegova pasivnost u tom trenutku bila je posebno problematična, jer je od najvišeg državnog funkcionera očekivano da jasno osudi svaki govor mržnje – pogotovo u direktnom televizijskom prenosu.
Šira javnost je incident doživjela kao još jedan pokazatelj sve većeg razilaženja između deklarativnog opredjeljenja Srbije za evropske vrijednosti i realnog stanja unutar političkog i medijskog ambijenta. Mnogi su se pitali: kako je moguće da u 21. vijeku nacionalističke i šovinističke pjesme budu dio državnog ceremonijala, i to bez ikakvih posljedica?
Incident iz Požege ne predstavlja samo izolovani gaf, već ilustraciju dubljeg problema: normalizaciju govora mržnje kroz kulturu i zabavu. Dok se s jedne strane gradi putna infrastruktura, s druge se ruši ono mnogo važnije – međuljudski mostovi i povjerenje među zajednicama. Zukorlićev glas bio je jedan od rijetkih koji se jasno i odlučno suprotstavio tom trendu, podsjećajući da odgovorna vlast ne samo da ne smije učestvovati u širenju netrpeljivosti, nego mora i aktivno djelovati protiv nje.
Za budućnost Srbije kao multietničkog i multireligijskog društva, ovakvi ispadi ne smiju biti ignorisani. Ključno je da se:
-
Utvrdi odgovornost za širenje uvredljivog sadržaja putem javnog medijskog servisa.
-
Osigura institucionalna zaštita dostojanstva svih vjerskih i etničkih grupa.
-
Promovišu vrijednosti zajedništva i uzajamnog poštovanja, a ne podjela i provokacija.
Upravo kroz ovakve slučajeve se pokazuje kakvu viziju društva njegujemo i čemu zaista težimo. Ako želimo graditi društvo koje uvažava svakog čovjeka – bez obzira na vjeru ili nacionalnost – onda moramo reagovati svaki put kada se to dostojanstvo brutalno narušava.
