Zdravstvena sigurnost novorođenčadi u Sarajevu ponovo je pod povećalom javnosti nakon što je zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo i bivša direktorica KCUS-a, Sebija Izetbegović, iznijela ozbiljne tvrdnje o navodnim infekcijama kod beba rođenih u januaru 2025. godine. Njene izjave izazvale su snažnu zabrinutost, posebno jer se radi o najosjetljivijoj pacijentskoj populaciji – novorođenčadi.
Prema informacijama koje je podijelila, najmanje tri novorođenčeta imala su laboratorijski potvrđenu sistemsku infekciju, dok se sumnja da je ukupan broj potencijalno zaraženih iznosio između šest i sedam beba. Ovi podaci, prema njenim navodima, nisu do sada bili javno dostupni, a Izetbegović tvrdi da su rezultat neodgovornog upravljanja i opće degradacije stanja unutar Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS).
U svojoj objavi, Izetbegović nije ostala samo na iznošenju podataka već je direktno kritikovala aktuelnu vlast, konkretno politički savez poznat kao Trojka. Optužila ih je za sistematsko urušavanje KCUS-a kroz niz političkih odluka i upravljačkih propusta. Među najvažnijim tačkama koje navodi su:
-
Poništenje konkursa za izbor generalnog direktora iz oktobra 2023. godine, za koji tvrdi da je bio potpuno legitiman.
-
Zabrana zapošljavanja novog kadra u KCUS-u koja traje više od dvije godine, dok se, kako kaže, u drugim sektorima Kantona zapošljava bez konkursa i sistematizacije.
-
Milionska dugovanja, zbog kojih je, prema njenim tvrdnjama, doveden u pitanje normalan rad ustanove.
-
Loša organizacija unutar klinika i manjak radne snage.
Detaljnije, Izetbegović iznosi nekoliko primjera haotičnog stanja:
-
Na Odjelu pedijatrije, jedna medicinska sestra je zadužena za četiri savjetovališta istovremeno.
-
Odjel nefrologije je privremeno zatvoren zbog nedostatka osoblja.
-
Više od 450 novih radnika je primljeno, ali njihovo radno angažovanje nije organizovano prema potrebama pacijenata.
-
Nastava se odvija tokom redovnog radnog vremena, što ometa pružanje medicinske njege.
Takođe, posebnu pažnju je posvetila trenutnoj v.d. direktorici Klinike za ginekologiju i akušerstvo, navodeći da je tek došla iz Finske, a zatim odmah otputovala u Italiju. Pitanje koje Sebija Izetbegović postavlja jeste: kako se može odgovorno upravljati najosjetljivijim segmentom zdravstva kada se ključni kadrovi ne zadržavaju u zemlji?
Dodatno je istakla problem uslova za smještaj i njegu novorođenčadi, naročito kritikujući način grijanja hrane za bebe – korištenjem babyterma, što je, kako kaže, daleko ispod standarda koji se očekuju u modernim bolnicama.
Uprkos težini iznesenih tvrdnji, iz KCUS-a nije stigla zvanična reakcija, što ostavlja prostor za nagađanja, dodatne spekulacije, ali i opravdanu zabrinutost javnosti. Nedostatak transparentne komunikacije iz ove zdravstvene ustanove dodatno doprinosi rastućem nepovjerenju u sistem zdravstvene zaštite.
Ova situacija još jednom ukazuje na hronične probleme koji već duže vrijeme potresaju zdravstveni sektor u Sarajevu – od kadrovskih i finansijskih problema, preko neadekvatne opreme, do nedostatka odgovornosti među rukovodećim strukturama. Iako političke podjele i sukobi često zamagljuju suštinu problema, ovo pitanje se ne može i ne smije svesti isključivo na političku retoriku.
Zaštita zdravlja novorođenčadi mora biti iznad političkih interesa, a alarmantne tvrdnje o infekcijama i lošim higijenskim uslovima zahtijevaju brzu, stručnu i nepristrasnu istragu. Takođe, nužna je i hitna institucionalna reakcija kako bi se prekinuo lanac nefunkcionalnosti koji, po svemu sudeći, ima direktan uticaj na živote najmlađih pacijenata.
U konačnici, slučaj koji je otvorila Sebija Izetbegović samo je još jedan simptom dubljih strukturnih problema unutar javnog zdravstva Bosne i Hercegovine. Bez obzira na to iz koje političke opcije dolazi kritika, činjenice i podaci moraju biti temelj za hitne reforme i odgovorno upravljanje. Jer u pitanju nije politička borba – već život i zdravlje onih koji su najranjiviji.
U svjetlu svega iznesenog, neophodno je naglasiti da se pitanja zdravstva ne smiju tretirati kroz prizmu stranačkih nadmetanja i kratkoročnih političkih dobitaka. Povjerenje građana u zdravstveni sistem može se obnoviti jedino kroz transparentnost, stručnost i hitno rješavanje evidentnih propusta. Institucije moraju pokazati sposobnost da djeluju odlučno i nezavisno, a odgovorni pojedinci, bez obzira na političku pripadnost, moraju biti pozvani na odgovornost. Jer, dok se javnost bavi izjavama i međusobnim optužbama, u bolničkim inkubatorima leže djeca čija budućnost ovisi o tuđim odlukama – i to ne smije biti zaboravljeno.
