U posljednjim danima politička scena Bosne i Hercegovine postala je dodatno uzavrela nakon što je u javnosti odjeknula izjava ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića o navodnom pokretanju istrage protiv njega. On tvrdi da se nalazi na meti Tužilaštva BiH zbog lobiranja u Sjedinjenim Američkim Državama za interese vlastite države. Međutim, ovu tvrdnju prate i oštri odgovori iz političkog tabora SNSD-a, a naročito Sanje Vulić, šefice Kluba poslanika te stranke u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Vulić je u svom komentaru istakla da takav predmet protiv Konakovića nije ništa novo, te da se već dugo vremena u javnosti spekuliše o zloupotrebi državnih resursa za lične političke ciljeve. Prema njenom mišljenju, istraga je trebalo da bude otvorena znatno ranije jer postoji osnovana sumnja da ministar koristi novac građana BiH pod plaštom diplomacije za ostvarivanje svojih političkih ambicija.
Pritom, ona je posebno naglasila sljedeće kontroverzne aspekte ponašanja ministra:
-
Pristup i uticaj na pravosuđe – Konakovićeva izjava da ima kontakte unutar Tužilaštva BiH, prema Vulić, predstavlja direktno priznanje političkog upliva u pravosudne institucije.
-
Politički progon neistomišljenika – Vulić tvrdi da se ministar predstavlja kao žrtva pravosudnog progona, dok je, kako ona navodi, zapravo jedan od najaktivnijih kreatora političkih pritisaka i montiranih procesa u zemlji.
-
Samovolja u donošenju odluka – Navodi se da Konaković potpisuje sumnjive međunarodne ugovore, predstavljajući se kao jedini ovlašteni predstavnik države, iako nema saglasnost državnih institucija.
U kontekstu svega ovoga, Vulić je iznijela i niz sarkastičnih, ali oštrih ocjena ponašanja ministra:
-
Tvrdnja da bi Konaković, da može, pohapsio sve koji mu se suprotstavljaju kako bi učvrstio vlast.
-
Izdvojila je Sebiju Izetbegović kao osobu koju bi, prema njenim riječima, prvu priveo, budući da mu predstavlja političku prepreku.
-
Ministra je nazvala političarem u pokušaju, dodajući da je riječ o pokušaju uspostavljanja političke diktature, koji se – po njenim riječima – srećom nije uspio realizovati.
Pored kritika na račun ministra, Vulić se osvrnula i na širi politički kontekst. Tvrdi da Konakovićeva izjava potvrđuje ono što je SNSD već duže vrijeme isticao – da je pravosudni sistem u BiH pod kontrolom bošnjačkog političkog bloka. Prema toj interpretaciji, ministar se sada, kada se suočava s istragom, poziva na veze u tužilaštvu kako bi se prikazao kao nevina žrtva, iako je, kako se tvrdi, do sada često bio u poziciji moći i kontrole.
Na kraju, osvrćući se na informacije koje je ministar iznio, Vulić je naglasila da su one utemeljene na njegovim tvrdnjama da posjeduje provjerene informacije i kontakte u pravosudnim krugovima. Upravo ova izjava, prema njenom mišljenju, ne samo da je skandalozna već i alarmantna jer ukazuje na opasno narušavanje nezavisnosti sudske vlasti.
Podsjećanja radi, Konaković je dan ranije javno tvrdio kako mu je poznato da je glavni tužilac Milanko Kajganić lično naložio otvaranje predmeta protiv njega. On je za ovu situaciju optužio određene medije, posebno portal Istraga.ba, kao i srpske ministre iz Vijeća ministara BiH – Stašu Košarca i Srđana Amidžića. Prema njegovim riječima, čitava inicijativa oko istrage predstavlja orkestrirani pokušaj diskreditacije, koji dolazi iz redova političkih oponenata.
S obzirom na razmjere i implikacije ove afere, postavlja se niz važnih pitanja:
-
Da li su pravosudne institucije u BiH zaista nezavisne?
-
Kome je dozvoljeno da koristi informacije iz istraga u političke svrhe?
-
I najvažnije, da li će ovaj slučaj poslužiti kao katalizator za pravo suočavanje s političkim uticajem u institucijama pravde?
U zaključku, aktuelna razmjena optužbi i sumnji između političkih aktera jasno oslikava duboku podjelu unutar bh. političkog pejzaža. Javnost ostaje uskraćena za jasne odgovore, a institucije pod povećalom kritike. I dok političari optužuju jedni druge za manipulaciju i zloupotrebu moći, povjerenje građana u sistem i dalje opada. Ako se hitno ne osiguraju transparentnost, odgovornost i pravna jednakost za sve – bez obzira na funkciju ili političku pripadnost – BiH rizikuje da i dalje tone u spiralu političke destabilizacije i institucionalne slabosti.
