U političkoj sceni Bosne i Hercegovine ponovo je izbila rasprava oko izjava i postupaka predstavnika vlasti i opozicije, a ovaj put u centru pažnje našla se Sanja Vulić, šefica Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Povod za oštre reakcije bile su njene tvrdnje u vezi sa nedavno održanom zatvorenom sjednicom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, na kojoj je, između ostalih, učestvovao i ambasador BiH pri UN-u Zlatko Lagumdžija.
Prema riječima Vulić, Lagumdžija je poznat po tome što “dio izmisli, a dio čuje na hodnicima i tako plasira”. Ona je istakla da je Ruska Federacija tokom sjednice jasno stala uz Republiku Srpsku, ali je naglasila kako Moskva, navodno, nije bila usamljena u svom stavu. Prema njenoj interpretaciji, uz Rusiju su stali i Kina, Brazil i Mozambik, odbijajući da podrže, kako ona kaže, napade na legalno izabrane institucije Republike Srpske te nepriznavanje legitimiteta visokog predstavnika bez mandata Vijeća sigurnosti.
Međutim, vrlo brzo su uslijedile kritike na račun tačnosti njenih navoda. Ispostavilo se da Mozambik već dvije godine nije član Vijeća sigurnosti UN-a, a Brazil tu poziciju nije imao više od godinu dana. Ova činjenica jasno pokazuje da dio tvrdnji Vulić nema realno utemeljenje. Kritičari su ironično primijetili da bi joj možda bilo korisnije da informacije provjerava “u hodnicima SNSD-a” nego da javno iznosi podatke koji ne odgovaraju zvaničnim činjenicama.
Sa svoje strane, Lagumdžija je nakon završetka zatvorenih konsultacija Vijeća sigurnosti UN-a naglasio da je upravo Ruska Federacija bila jedina članica tog tijela koja je negirala sudske presude. On je objasnio da je to, zajedno sa pitanjem OHR-a, bilo ključni razlog zbog kojeg je Rusija i pokrenula sazivanje sastanka. Lagumdžija je istakao da ostale članice nisu dijelile isti stav, čime je direktno osporio tvrdnje Sanje Vulić.
Iz cijelog ovog događaja mogu se izvući nekoliko važnih tačaka:
-
Ruska Federacija ostaje dosljedna u svom stavu podrške vlastima Republike Srpske i osporavanja autoriteta visokog predstavnika.
-
Tvrdnje o podršci Kine, Brazila i Mozambika nisu u potpunosti tačne, budući da dvije od te tri zemlje uopće nisu članice Vijeća sigurnosti u trenutnom sazivu.
-
Politička retorika u BiH često se oslanja na poluinformacije ili selektivno iznošenje podataka, što dodatno komplikuje odnose i stvara nepovjerenje među političkim akterima.
U širem kontekstu, ovakve izjave i neslaganja jasno oslikavaju duboke podjele unutar političkog sistema Bosne i Hercegovine. SNSD, na čijem čelu se nalazi Milorad Dodik, već duže vrijeme vodi politiku koja se protivi radu OHR-a i pojedinim odlukama pravosudnih institucija BiH. S druge strane, dio političkih predstavnika iz Federacije BiH i međunarodne zajednice zagovara poštivanje presuda i jačanje državnih institucija.
Izjave Sanje Vulić se uklapaju u širi narativ njene stranke – predstavljanje Republike Srpske kao entiteta pod stalnim političkim i institucionalnim pritiscima. No, kada se u javnom prostoru iznose netačni podaci, kao što je slučaj sa članstvom Brazila i Mozambika u Vijeću sigurnosti, to ne samo da kompromituje kredibilitet govornika, nego i smanjuje ozbiljnost same političke poruke.
Ovaj incident takođe ukazuje na važnost provjeravanja informacija prije njihovog iznošenja u javnosti, naročito kada je riječ o međunarodnim institucijama poput Ujedinjenih nacija, čiji sastav i ovlasti nisu predmet proizvoljnih interpretacija. Neznanje ili namjerno iskrivljavanje činjenica može imati dugoročne posljedice, jer javnost ostaje uskraćena za tačne podatke, a politički dijalog dodatno se polarizira.
U zaključku, slučaj Sanje Vulić i njenih izjava o zatvorenoj sjednici Vijeća sigurnosti UN-a pokazuje koliko je politička komunikacija u BiH često opterećena populizmom, nepotpunim informacijama i političkom strategijom koja računa na emocije i lojalnost birača više nego na objektivnu istinu. Dok se Rusija otvoreno svrstava uz vlasti Republike Srpske, jasno je da druge spomenute zemlje – barem u ovom slučaju – nisu dijelile isti stav niti su imale institucionalnu poziciju da ga izraze. Na kraju, ostaje da javnost sama procijeni da li su ovakve izjave rezultat neznanja, političkog marketinga ili kombinacije oboje, ali jedno je sigurno – tačnost informacija mora biti temelj svake odgovorne političke rasprave.
