Italijanska kultura oduvijek je bila poznata po svojoj bogatoj tradiciji i povezanosti sa hranom, a sociološkinja Emilijana De Blazio, koja predaje na rimskom univerzitetu LUISS, ističe da kuhanje za mnoge Italijane ima gotovo duhovno značenje. Prema njenim riječima, kuhanje je snažan simbol italijanskog nasljeđa, ali ono također reflektuje promjene u društvu, posebno kada je riječ o rodnim ulogama i svakodnevnom životu.
De Blazio objašnjava da su žene u Italiji sve više angažovane u radnoj snazi, što je dovelo do postepenog prilagođavanja muškog identiteta. Današnji muškarci, kako navodi, pokazuju veću želju da budu aktivno uključeni u porodične aktivnosti, uključujući kuhanje. Ovo ne samo da doprinosi njihovom osjećaju pripadnosti porodici već pomaže i u očuvanju tradicionalnih vrijednosti koje su se prenosile s generacije na generaciju. Ona ističe: „Muškarci danas žele graditi porodice, održavati tradiciju i očuvati kulturno nasljeđe, ali na način koji je prilagođen modernom vremenu.“
Jedan od zanimljivih trendova koji potvrđuje ovu tvrdnju jeste sve veća popularnost časova kuhanja među muškarcima. Na kursu održanom u Rimu, polaznici su otkrili da su upravo oni ti koji najčešće kuhaju u svojim domovima. Njihov motiv nije samo praktičnost, već i zadovoljstvo koje osjećaju pripremajući obroke za svoje partnerke. Ovaj primjer pokazuje da kuhanje nije više percipirano kao isključivo „ženska“ uloga, već kao zajednički doprinos životu u porodici.
Ipak, neke tradicionalne podjele posla unutar domaćinstava i dalje su prisutne, što se posebno odnosi na zadatke poput čišćenja nakon kuhanja. De Blazio se našalila da žene uglavnom još uvijek peru sudove, dok muškarci izbjegavaju ovaj dio kuhinjskih obaveza. Ipak, ona je optimistična i smatra da je ovo izazov koji može biti prevaziđen. Kako je navela: „Obično muškarci ne čiste kuhinju, ali to je nešto na čemu možemo raditi i što možemo unaprijediti.“
Važno je napomenuti nekoliko ključnih aspekata vezanih za ovu promjenu uloga:
- Različiti motivi za kuhanje kod muškaraca: dok je nekada to bilo povezano sa posebnim prilikama ili profesionalnim angažmanom, danas je kuhanje kod kuće postalo rutina za mnoge muškarce.
- Porodična dinamika: kuhanje služi kao sredstvo povezivanja članova porodice, što je posebno važno u modernim društvima gdje je tempo života ubrzan.
- Uticaj društvenih promjena: veća ravnopravnost spolova unijela je značajne promjene u svakodnevni život, iako se tradicionalni obrasci ponašanja zadržavaju u nekim aspektima.
De Blazio naglašava da ovi trendovi odražavaju širi društveni pomak, gdje se uloga muškaraca u domaćinstvu redefiniše. „Ove promjene nisu samo rezultat individualnih odluka, već odražavaju dublju transformaciju društva i načina na koji shvatamo porodične odnose.“
U zaključku, kuhanje u Italiji predstavlja mnogo više od pripreme hrane – to je simbol zajedništva, tradicije i prilagođavanja promjenama u društvu. Iako su tradicionalne rodne uloge i dalje prisutne u nekim segmentima, evidentno je da se muškarci sve više uključuju u porodične obaveze, čime doprinose izgradnji ravnopravnijih odnosa. De Blazio zaključuje da je ključno raditi na rješavanju postojećih neravnopravnosti, poput preuzimanja odgovornosti za čišćenje, jer svaka promjena doprinosi jačanju porodica i očuvanju vrijednosti. Na kraju, kuhanje ostaje most između prošlosti i sadašnjosti, simbol koji Italijani cijene i kroz koji izražavaju svoju kulturu i identitet prenosi hayat
