Poplave koje su pogodile Donju Jablanicu ostavile su duboke ožiljke, kako na imovini, tako i u srcima mještana. Među njima je i Sabina Begović, koja je sa tugom i bolom podijelila sjećanja na kobnu noć koja je promijenila živote svih u selu.
„Imali smo lijep život, komšiluk i druženja. Baštu, vrt, cvijeće… Sve je bilo prelijepo do te strašne noći“, prisjeća se Sabina, čiji dom je pretrpio ogromnu štetu.
Sabina opisuje nevrijeme koje se tada obrušilo na Donju Jablanicu kao ništa što je ikada ranije doživjela. „Toliko je sijevalo da je čitavo selo bilo obasjano. Vidjela sam bujicu kako nosi sve pred sobom, kao da se planina ruši. Na sred dnevne sobe, samo smo se zagrlili i molili Boga da voda stane“, kazala je sa suzama u očima.
Iako su ona i njena porodica imali sreću da prežive, bol zbog izgubljenih života rodbine i komšija još uvijek je prisutna. „Teško je nositi se s tim. Gledate kako voda uništava sve što ste godinama gradili, a još je teže kada znate da su neki ljudi izgubili svoje najmilije.“
Sabinin dom, poput mnogih u selu, zahtijeva potpunu sanaciju. Unutrašnjost kuće je potpuno uništena, dok su vrt i okućnica, nekada simbol ljepote i mira, sada samo tužni podsjetnik na sve što je nestalo u trenucima.
Ova tragedija ne pogađa samo Sabinu, već cijelu zajednicu koja se sada bori da iznova izgradi svoje živote. I dok fizička obnova traje, emotivni ožiljci i sjećanja na izgubljene živote ostaju neizbrisivi prenosi hayat
