Bosna i Hercegovina se već dugo nalazi u stanju političke nestabilnosti, a prema riječima Zlatka Miletića, delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, to nije rezultat trenutnog sukoba ili krize, već trajnog i duboko ukorijenjenog problema koji godinama oblikuje političku scenu. On smatra da je sadašnja situacija samo nastavak jednog kontinuiteta nefunkcionalnosti, u kojem pojedinci koriste institucionalne slabosti za ostvarivanje ličnih ciljeva.
Miletić naglašava da se radi o permanentnoj krizi, u kojoj je javnost često sklona pogrešnom uvjerenju da se smjenom ili kažnjavanjem pojedinih političkih aktera završava problem. Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, i dalje ostaje centralna figura političkih turbulencija, čak i nakon presude i izricanja kazne. Prema Miletiću, reakcije institucija moraju biti brze, odlučne i koordinirane, uključujući i angažman OHR-a i međunarodnih saveznika. Bez toga, kaže, izlaz iz ove situacije neće biti moguć.
Jedan od ključnih elemenata trenutne političke drame jeste najavljeni referendum u Republici Srpskoj. Miletić tvrdi da je to više Dodikov lični politički projekat nego iskaz kolektivne volje građana RS-a. Prema njegovom mišljenju, referendum se koristi kao politički štit, kojim se Dodik pokušava predstaviti kao zaštitnik interesa srpskog naroda, iako se u osnovi radi o zaštiti vlastitih pozicija i izbjegavanju odgovornosti za kriminalne radnje.
Miletić podsjeća da je prava suština problema obračun sa kriminalom, i to u oba entiteta:
-
Organizirani kriminal
-
Negiranje genocida
-
Ratni zločini
-
Korupcija i zloupotreba moći
Osvrćući se na međunarodni aspekt, Miletić oštro kritikuje ulogu Rusije, njenog ambasadora u BiH, te političke saveznike poput Aleksandra Vučića i Viktora Orbana. Njih naziva „osovinom zla“, jer po njegovim riječima, djeluju kao produžena ruka Moskve u ostvarivanju geopolitičkih ciljeva, koristeći političke strukture u RS-u kako bi destabilizirali Bosnu i Hercegovinu i širi region. Upozorava da se takvi potezi ne odnose samo na BiH, nego i na šire evropske interese, posebno u kontekstu rata u Ukrajini.
Miletić izražava zabrinutost zbog neodlučnosti međunarodne zajednice, posebno Evropske unije i NATO saveza, ističući da odgađanje odlučnih poteza može ohrabriti one koji zagovaraju otcjepljenje Republike Srpske. On tvrdi da postoje planovi za takav potez već godinama, i da Dodik i njegova politička grupa samo čekaju „pogodan međunarodni trenutak“ za proglašenje samostalnosti RS-a.
Na temu evropskog puta Bosne i Hercegovine, Miletić je izrazito pesimističan. Smatra da je zbog neodgovornog ponašanja političara realno očekivati gubitak dijela pristupne pomoći EU, što dodatno usporava put zemlje ka evropskim integracijama. Posebno kritikuje članove SNSD-a, za koje tvrdi da otvoreno preferiraju saradnju s BRICS-om umjesto sa Evropskom unijom.
Kada je riječ o pravosudnom sistemu, Miletić naglašava da pravda nije jednaka za sve. Navodi primjer da je Dodik mogao biti procesuiran mnogo ranije, posebno u vezi s kupovinom luksuzne vile, ali da se pravosuđe radije bavi hapšenjem novinara nego procesuiranjem političkih moćnika.
Podijelio je i lično iskustvo, navodeći kako je nadležnim institucijama dostavio dokaze o Dodikovom negiranju ratnih zločina i genocida u vezi s događajem na Markalama, ali je dobio odgovor da se to tretira kao sloboda govora. To ga je, kaže, duboko razočaralo i dodatno učvrstilo uvjerenje da je pravosuđe pod političkim utjecajem.
Na kraju, Miletić se osvrće na apatiju građana. Po njegovom mišljenju, javnost pokazuje zabrinjavajući nivo nezainteresiranosti, što omogućava političarima da bez straha krše zakone i ustav. Umjesto pasivnog komentarisanja na društvenim mrežama, Miletić poziva ljude da aktivno koriste zakonske mehanizme kako bi natjerali institucije da rade svoj posao.
Zaključno, Miletićev stav je jasan: Bosna i Hercegovina se ne može izvući iz trenutne krize bez odlučne akcije institucija, jačeg angažmana međunarodne zajednice i probuđene građanske svijesti. Kriza nije prolazna, nego duboko ukorijenjena, i jedini način da se prevaziđe jeste kroz konkretan, zajednički i pravno utemeljen otpor svim oblicima kriminala, korupcije i separatizma.
