Šadi Šašić, mještanin malog sela Zlate u blizini Jablanice, suočio se s jednom od najtežih noći u svom životu kada je ostao bez krova nad glavom. Njegovi roditelji su trenutno smješteni u bolnici u Konjicu, dok je on primoran boraviti u Staračkom domu u Jablanici. Tokom te strašne noći, Šašića je odnijela snažna vodena bujica koja ga je vukla metrima, možda čak i kilometrima. Iako je satima bio zarobljen u mulju, uspio je sam da se izbavi iz opasne situacije. Ipak, posljedice su bile ozbiljne – pretrpio je brojne povrede i sada je privremeno u invalidskim kolicima.
Šašić sa velikim olakšanjem ističe: “Sada sam dobro, ali sjećanja koja nosim su isključivo užasna. Sve čega se sjećam su strahote, ništa drugo.”
U ovom trenutku, njegovo tijelo je prekriveno ranama, a nosi i brojne zavoje. Međutim, ono što ga posebno brine jeste činjenica da mu do sada nije urađen rendgenski pregled. Doktori, prema njegovim riječima, samo dolaze da mu previju rane, ali ne pružaju konkretne informacije o njegovom zdravstvenom stanju. Noge su mu vidno natečene, što dodatno pojačava njegovu zabrinutost.
“Noge su mi natečene, ali niko ih nije snimio. Ne znam da li ima fraktura, ali pretpostavljam da nema jer mogu pomjerati noge”, dodaje Šašić, očigledno u neizvjesnosti zbog nedostatka preciznih informacija o svojim povredama.
Tokom te noći, Šašić je bio u maloj kućici pored roditeljske kuće. Njegovi roditelji su, na svu sreću, prošli malo bolje, ali su također pretrpjeli određene posljedice. Njihovi domovi više nisu upotrebljivi.
Šašić opisuje trenutak kada je voda počela nositi njegovu kućicu, govoreći da ga je bujica odnijela zajedno s kućicom u kojoj se nalazio. Bez obzira na bol i povrede koje je zadobio, uspio je skupiti snage i krenuti u potragu za roditeljima. Adrenalin ga je održavao budnim i sposoban da djeluje u tom trenutku, dok su bolovi postajali sve izraženiji tokom noći. Njegova jedina misao bila je da provjeri jesu li njegovi roditelji dobro, a tek kada je saznao da su preživjeli, mogao je da se smiri.
Sada, dok se oporavlja u Domu za starije, suočava se s novom realnošću. Nema više doma u koji bi se mogao vratiti, ali i dalje je zahvalan što su mu roditelji preživjeli tu tešku noć koja se desila između trećeg i četvrtog oktobra.
Njegova priča jasno oslikava sve izazove i traume s kojima se suočavaju osobe pogođene prirodnim katastrofama. U samo jednoj noći, Šašić je izgubio sve što je imao – svoj dom, svoje zdravlje i osjećaj sigurnosti. Ipak, i u najtežim trenucima, pokazao je izvanrednu hrabrost i nesebičnost, brinući se prije svega za dobrobit svojih roditelja.
U ovakvim situacijama, mnogi ljudi, poput Šašića, ne razmišljaju o vlastitim povredama dok se ne uvjere da su njihovi bližnji na sigurnom. To je upravo ono što ga je držalo budnim i sposobnim da traži pomoć i brine se za druge. Njegova priča je podsjetnik na snagu ljudskog duha, čak i u najtežim okolnostima.
Tokom ovog perioda oporavka, Šašić se suočava s brojnim fizičkim i emocionalnim izazovima. Povrede koje je zadobio tokom nesreće su ozbiljne, a činjenica da mu nije urađen rendgenski pregled dodatno povećava njegovu nesigurnost.
Na kraju, ostaje pitanje: kakvu podršku ovakvi ljudi dobijaju nakon što su preživjeli prirodne katastrofe? U mnogim slučajevima, fizičko zdravlje je samo jedan dio priče. Emocionalni i psihološki efekti ovakvih trauma često traju mnogo duže, ostavljajući trajne posljedice na ljude poput Šašića.
Kroz ovu priču, jasno se vidi važnost hitne medicinske pomoći i adekvatne podrške za ljude pogođene ovakvim nesrećama. Šašićeva iskustva nam pružaju uvid u stvarnost koju mnogi preživjeli prirodnih katastrofa doživljavaju – borba s fizičkim povredama, emocionalnim traumama i gubitkom doma može biti dugotrajna i teška.
Zaključno, Šašićeva priča je priča o preživljavanju i borbi u trenutku kada je sve bilo izgubljeno. Iako je suočen s brojnim izazovima, njegova snaga i volja za životom omogućili su mu da se izvuče iz naizgled bezizlazne situacije. Iako nema dom kojem bi se vratio, ostaje zahvalan što su njegovi najbliži preživjeli. Ova priča je podsjetnik na važnost ljudske hrabrosti, podrške zajednice i brige o drugima u trenucima najtežih izazova.
