Šadi Šašić, stanovnik sela Zlate kod Jablanice, preživio je strašnu tragediju koja je pogodila njegovu porodicu i dom. U poplavama koje su zahvatile ovaj kraj, Šadi je ostao bez kuće, a njegovi roditelji su trenutno smješteni u bolnici u Konjicu. Dok se roditelji bore s posljedicama poplave, Šadi se nalazi u Staračkom domu u Jablanici, gdje se oporavlja od teških povreda. Njegova priča o hrabrosti i borbi za preživljavanje svjedoči o užasnim uvjetima s kojima se suočio te noći.
Šadi je preživio noć kada ga je vodena bujica doslovno odnijela. Naime, voda ga je nosila metrima, možda čak i kilometrima, dok je bio zarobljen u bujici i mulju. Iako je bio satima zatočen, uspio je nekako sam izaći iz te zamke. Sada, smješten u invalidskim kolicima i prekriven zavojima zbog brojnih rana, Šadi prepričava svoju potresnu priču.
„Sada sam dobro. Sjećanja su mi same strahote, ništa više od toga“, rekao je Šadi, prisjećajući se te kobne noći. Iako je fizički preživio, njegova sjećanja su ispunjena traumom i bolom. Unatoč ranama, Šadi je otkrio da mu rendgenski pregled još uvijek nije urađen. U kolicima je zbog natečenih nogu, a doktori dolaze samo da mu previju rane. Iako ne zna ima li unutarnjih povreda, vjeruje da nema ozbiljnih fraktura jer može micati nogama. Ipak, brine ga što doktori nisu provjerili stanje njegovih kostiju, ali nada se da nije ozbiljno povrijeđen.
Šadi je te noći bio u maloj kućici, smještenoj pored roditeljske kuće. Kako sam kaže, roditelji su prošli bolje nego on, jer ih voda nije odnijela. „Mene je odnijelo s tom kućicom“, ispričao je, objašnjavajući kako je, iako ranjen, krenuo u potragu za svojim roditeljima. Bolove nije osjećao zbog adrenalina, ali se borio cijelu noć, neprestano tražeći sigurnost za sebe i najbliže. Tek kada je bio siguran da su roditelji na sigurnom i da su preživjeli, uspio je pronaći unutarnji mir. Sve dok nije bio siguran u njihovu sigurnost, strah i bol su ga pratili.
Danas, dok se nalazi u Domu, Šadi se suočava s realnošću da više nema svoj dom. Njegova kuća, kao i roditeljska, uništene su u poplavama. Iako su roditelji u nešto boljem stanju od njega, ni oni nemaju krov nad glavom. Međutim, Šadi je zahvalan na tome što su uspjeli preživjeti. Kada se osvrne na sve što se dogodilo, najveću zahvalnost osjeća zbog činjenice da su njegovi roditelji uspjeli preživjeti tu noć između trećeg i četvrtog oktobra, koja je bila presudna za njihove živote.
Njegova priča o borbi za preživljavanje nije samo svjedočanstvo o snazi i hrabrosti, već i o nadi koju čovjek može pronaći čak i u najtežim trenucima. Iako se trenutno oporavlja u Domu, a život mu je u potpunosti promijenjen, Šadi se ne predaje. Njegova borba nije završena, ali je zahvalan na svakom trenutku koji ima sa svojom porodicom, bez obzira na to što su izgubili svoje materijalne stvari.
Slučajevi poput Šadijevog često podsjećaju na krhkost života i važnost porodice. U trenucima kada su materijalni gubici neizbježni, ljudska povezanost i preživljavanje postaju najveća vrijednost. Šadi i njegova porodica sada se suočavaju s izazovima obnove svojih života, ali imaju jedan drugog, što im daje snagu da nastave dalje.
Oporavak nakon ovakvih tragedija nije jednostavan ni brz, ali Šadi vjeruje u budućnost. Njegova priča je dokaz otpornosti i ljudske izdržljivosti u suočavanju s nedaćama. Iako nema više svoj dom, ima volju za životom, što mu daje snagu da nastavi dalje. Trenutno se oporavlja i očekuje bolje dane, svjestan da su najteži trenuci iza njega.
Ključne poruke iz Šadijeve priče uključuju:
- Preživljavanje poplave uprkos strašnim uvjetima.
- Trauma koju su donijeli gubitak doma i povrede.
- Podrška porodice, koja mu daje snagu da nastavi.
- Zahvalnost što su njegovi roditelji preživjeli.
- Nepredvidivost života i važnost unutrašnje snage.
Šadijev primjer pokazuje kako, bez obzira na sve izazove i tragedije, nada i volja za životom mogu nadvladati najveće prepreke. U teškim trenucima, podrška porodice i zahvalnost na onome što je najvažnije postaju temelj za oporavak i budućnost prenosi pressmediabih
