Mjesečina je obasjavala dvorište medrese dok su učenici sjedili u polukrugu oko Imama El-Gazalija. Večeras je trebao govoriti o nečemu što je svima bilo misterija – o mjestu gdje duše borave nakon smrti. Imam uze dubok uzdah prije nego što započe svoju priču…
Dvije destinacije “Znajte,” započe Imam, “da nakon smrti duša ne luta besciljno. Ona ima svoje određeno mjesto – ili Revdatul dženne, bašču dženneta, ili hufretu mine-niran, jamu vatre.”
Put do privremenog boravišta El-Gazali je detaljno opisao putovanje duše: • Neki se uzdižu prema nebesima • Drugi ostaju vezani za zemlju • Svaka duša zna svoje mjesto • Neke duše mogu posjećivati svoje porodice
Život u Berzahu “Ali nemojte misliti,” nastavi Imam, “da je to samo čekanje. U tom međuprostoru, tom Berzahu, duše žive posebnim životom. One su svjesne, one osjećaju, one znaju šta se dešava sa njihovim tijelima i porodicama koje su ostavili.”
Radosti i patnje “Za neke duše,” objasni Imam, “to je predivno iskustvo. Osjećaju miris dženneta, vide svoje mjesto u njemu, uživaju u blagodatima koje ih čekaju. Ali za druge…” Imam zastade, a mjesečina kao da postade bleđa.
Susreti duša “U Berzahu,” nastavi Imam tiše, “duše se mogu susretati. Vjernici se sastaju i razgovaraju o svojim iskustvima, dijele radost zbog dobrih djela koja su činili. Neki čak mogu vidjeti kako njihova dobra djela i dalje donose nagradu – kada ljudi uče dove za njih, kada njihova djeca čine dobro…”
Znakovi milosti El-Gazali je opisao posebne blagodati: • Neki vide svoje mjesto u džennetu • Neki osjećaju miris dženetskih bašči • Neki čuju zikr meleka • Neki uživaju u posebnoj Allahovoj milosti
Poruka živima “I zato,” završi Imam svoju poduku te noći, “razmislite dobro o svojim djelima. Jer ona određuju hoće li vaša duša boraviti u bašči ili u jami, sve do Dana kada će se u Sur puhnuti. Svako dobro djelo koje učinite je kao sjeme koje sadite u bašči dženneta, a svaki grijeh je kao trn koji vas vuče prema vatri.”
