Kritika suvremenog društva kroz prizmu zabave i kulture
U posljednje vrijeme, fenomen masovnih okupljanja uz muziku i zabavu postao je gotovo svakodnevna pojava u Bosni i Hercegovini. Ova pojava je, međutim, izazvala brojne kritike, a među najistaknutijim glasovima je i profesor Sanin Musa. Njegova izjava, proizašla nakon koncerta viceprvaka Zvezda Granda Elvisa Mešinovića u Velikoj Kladuši, izazvala je veliku pažnju i raspravu o stanju u društvu. Mnogi analitičari i sociolozi smatraju da ovi događaji odražavaju šire društvene i kulturne tendencije koje su prisutne u našem društvu.
Koncert, koji je okupio oko 15.000 ljudi, nije bio samo muzički događaj, već i simbol trenutnih društvenih tendencija. Musa je svoj osvrt započeo pitanjem koje se odnosi na identitet i kulturne vrijednosti Bošnjaka, ističući kako su ovakva okupljanja postala mjerilo za zajednički život u ovom području. U njegovoj analizi, naglašava se da su koncerte i derneke sve više postali sinonim za kulturnu ponudu, dok su duhovne vrijednosti i religijska okupljanja sve više zapostavljena. Ova promjena u prioritetima otvara pitanje šta to zaista znači za kolektivnu svijest i identitet naroda.
Historijska paralela i kulturni identitet
Musa je upozorio na to da se, umjesto da se sjećamo značajnih ličnosti iz naše prošlosti, kao što su Hasan-aga Pećki ili mladi Šaban Miljković, sve više okrećemo zabavi i prolaznim užicima. U tom kontekstu, potrebno je postaviti pitanje o važnosti historijske svijesti i sjećanja.
Naime, značajna historija ovog kraja, koja uključuje herojske priče iz Prvog svjetskog rata, zaboravljena je, dok se fokus stavlja na trenutne zvijezde estrade. U tom smislu, Musa smatra da se društvo udaljava od svojih korijena, a time i od istinskih vrijednosti koje bi trebale oblikovati kolektivni identitet.
Ova analiza ne obuhvata samo Veliku Kladušu, već se proteže na cijelu Bosnu i Hercegovinu, gdje se slični trendovi mogu primijetiti. U mnogim gradovima, lokalne vlasti prioritiziraju organizaciju zabavnih događaja, dok se kulturni programi koji podstiču tradiciju i obrazovanje često zapostavljaju. Na primjer, u Tuzli se često održavaju koncerte pop i rock izvođača, dok se kulturne manifestacije koje slave lokalnu historiju i običaje retko organizuju. Ovakvi trendovi su simptom šireg društvenog fenomena u kojem se zabava postavlja iznad obrazovanja i kulturnog naslijeđa.
Upravljanje društvenim vrijednostima
Društvo se suočava sa izazovima koji se ne mogu ignorirati. Profesor Musa zaključuje svoj osvrt retoričkim pitanjem o mogućim posljedicama ovakvog stanja, pitajući se da li su uslovi za novi genocid i masakre već stvoreni.
Ova rečenica, koja izaziva strah i zabrinutost, dolazi iz dubine svijesti o historijskim traumama koje su oblikovale naš narod. Ovakve izjave ne treba shvatiti olako; one su rezultat dubokog razmišljanja o tome gdje se nalazimo kao društvo i kakve posljedice može imati trenutna orijentacija ka zabavi.
Pitanje koje se postavlja jeste: kako se možemo boriti protiv zaborava i očuvati naš identitet u takvom okruženju? Da li je moguće pronaći ravnotežu između uživanja u zabavi i očuvanja kulturnih i duhovnih vrijednosti? U trenutku kada su džamije sve praznije, a javni prostori postaju mjesta za zabavu, postavlja se pitanje šta se dešava sa duhovnim vrijednostima koje su nekada bile temelj našeg društva. Ova situacija zahtijeva kritičko promišljanje i aktivnu angažiranost svih članova zajednice.
Na kraju, važno je napomenuti da se kritika profesora Muse ne može shvatiti samo kao negativna percepcija trenutnog stanja, već i kao poziv na buđenje. On nas poziva da preispitamo vlastite prioritete i vrijednosti, kako bismo izgradili društvo koje će biti utemeljeno na duhovnim i kulturnim vrijednostima, a ne samo na prolaznim zabavama. U svijetu koji se brzo mijenja, važno je pronaći identitet koji će nas ujediniti, a ne podijeliti. Samo kroz kritičko promišljanje o našoj kulturi i vrijednostima možemo izgraditi bolje društvo koje će cijeniti svoju prošlost, ali i aktivno oblikovati svoju budućnost.
