Prilikom gledanja televizijskog intervjua s jednim uglednim alimom, doživio sam trenutak duboke inspiracije i odlučio podijeliti s vama ono što sam naučio. Alim je ispričao nevjerojatnu priču o vlastitom životnom iskušenju, koje je započelo 1418. hidžretske godine, kada ga je zadesila teška bolest, toliko ozbiljna da je liječnici nisu mogli izliječiti. Živio je tada u Džidi i posjetio je mnoge ugledne bolnice u tom gradu. Svi liječnici su bili složni – organ zahvaćen bolešću bio je potpuno uništen i nefunkcionalan. Nije bilo nade za oporavak, a prognoza je bila crna. U jednoj bolnici specijalist mu je hladno rekao: “Nemoj se više zamarati, organ je uništen. Imaš još mjesec dana života, pripremi se za smrt.”
Ova vijest stigla je u mjesecu ramazanu, dok je alim služio kao imam u džamiji. Iako je bio svjestan simptoma bolesti, vijest o neizlječivosti njegove jetre, organa vitalnog za ljudski organizam, bila je težak udarac. Vratio se kući, gdje je odlučio obavijestiti svog oca, koji do tada nije bio upoznat s ozbiljnošću situacije. Bojeći se očeve reakcije, pažljivo mu je saopćio: “Oče, Allah me iskušao, imam još samo mjesec dana života.” Očeva reakcija bila je iznenađujuća i puna imana: “El-hamdulillah! Ti si u boljem stanju od mnogih. Drugi ljudi izlaze iz svojih domova ne znajući hoće li se vratiti. Ti imaš mjesec dana da se pripremiš za Ahiret.”
Alim je napisao oporuku, oprostio se sa suprugom i djecom, te se povukao u svoju sobu, gdje se posvetio ibadetu i pripremi za susret sa svojim Stvoriteljem. Proveo je dane uz Kur’an, zem-zem vodu, med i čorokotovo sjeme, jedine stvari koje je mogao unositi u svoje tijelo. Ljekari su mu zabranili svu hranu jer njegov organizam nije mogao ništa zadržati. Taj mjesec protekao je u iščekivanju smrti, ali alim je bio čvrst u svom ubjeđenju da je Allah, koji ga je stvorio, u stanju da ga i izliječi.
Jedne noći, u posljednjoj trećini, kada su dove najviše uslišane, alim je s puno emocija uputio dovi Gospodaru. Podsjetio je Allaha na sve one koje je izliječio kada bi im alim učio rukju, moleći Ga da mu i sada pomogne. Njegova vjera i povjerenje u Allaha nisu posustali ni u najtežim trenucima. Nakon te dove, počeo je osjećati poboljšanje, tražio je hranu koja mu je bila zabranjena, i na iznenađenje svih, njegovo tijelo ju je prihvatilo.
Vijesti o mogućoj transplantaciji jetre stigle su ubrzo. Poslao je medicinsku dokumentaciju u centar u Egiptu, gdje su mu, nakon konzultacija s centrima u Japanu i Francuskoj, potvrdili da je transplantacija moguća. Međutim, prošao je mjesec, a alim nije umro. Otišao je u Egipat, gdje su ga, na iznenađenje svih liječnika, dočekali rezultati koji su pokazivali da nema više bolesti. Njegova jetra bila je poput nove, kao da je presađena prije dva mjeseca.
Na povratku u Kraljevinu, svi liječnici koji su ga pregledali bili su u nevjerici. Na pitanje gdje je obavio transplantaciju, alim je jednostavno odgovorio: “Presadio mi ju je Gospodar svih svjetova.” Ova priča o čudesnom ozdravljenju bila je dokaz snage vjere, dove i Allahove milosti, podsjećajući nas na važnost oslanjanja na Njega u svim životnim iskušenjima.
