Političke Tenziije u Prijedoru: Obećanja i Stvarna Stanja
U Prijedoru je nedavno održana posebna sjednica Skupštine grada, koja je privukla pažnju ne samo lokalnih medija, već i šire javnosti. Na sjednici su prisustvovali najistaknutiji politički akteri, uključujući predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, te nekoliko ministara iz entitetske vlade. Međutim, umjesto konstruktivnog dijaloga i realnih rješenja za goruće probleme, sjednica je bila popraćena valom kritika, naročito iz redova opozicije, koja je izrazila sumnju u sposobnost aktuelnih vlasti da ispune svoja obećanja.
Jedan od najistaknutijih kritičara bio je Živko Rosić, odbornik iz Srpske demokratske stranke (SDS). On je otvoreno osudio višegodišnji trend neispunjenih obećanja, ističući da vlast predvođena Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) iznevjerava povjerenje građana. Rosić je svoj istup započeo ironičnom opaskom da bi Dodik, kada završi svoju političku karijeru, mogao uspješno započeti karijeru kao bajkopisac. Ovim je naglasio kako su politička obećanja često više od maštovitih priča nego realnih planova za budućnost.
Jedan od konkretnih primjera na koji se Rosić osvrnuo jeste obećanje iz 2021. godine o ulaganjima od 15 miliona KM za rješavanje problema poplava u Prijedoru. Iako su najave bile obećavajuće, realnost je pokazala da se ništa nije realizovalo. Tokom nedavnih poplava, građani su se suočili s katastrofalnim posljedicama koje su se mogle izbjeći da su ranije poduzete mjere. Dok je Dodik najavio nova sredstva za pomoć, Rosić smatra da su ti potezi samo pokušaj “gašenja požara” koji su vlasti same izazvale svojim nečinjenjem. Ovaj nesrazmjer između obećanja i stvarnosti dodatno potkopava povjerenje građana u institucije.
Pored problema s poplavama, stanje u zdravstvenom sektoru također je izazvalo brojne kritike. Rosić je ukazao na loše uslove u prijedorskoj bolnici, gdje pacijenti često borave u nehumanim uvjetima. Prema informacijama do kojih su došli novinari, pacijenti se suočavaju s nedostatkom osnovnih medicinskih potrepština, a često su primorani čekati u redovima bez adekvatne medicinske njege. Iako je SNSD više puta obećavao rekonstrukciju bolnice, ona nikad nije realizovana. Sada, kada je bijes građana dostigao vrhunac, vlast se ponovo oglašava s obećanjima o sanaciji krova i nabavci sanitetskog vozila. Međutim, Rosić izražava sumnju u njihovu stvarnu namjeru da ispune ta obećanja, smatrajući da su to samo pokušaji da se umire javnost dok se ključni problemi i dalje ignoriraju.
Na sjednici su se čula i nova obećanja, poput izgradnje Centra za visoko obrazovanje, sanacije školskih objekata, izgradnje obilaznice i mnogih drugih infrastrukturnih projekata. Međutim, Rosić postavlja ključno pitanje: kako se može vjerovati u realizaciju novih obećanja kada prethodna obećanja nisu ispunjena? Ova situacija dodatno se komplikuje činjenicom da je sjednica održana bez struje, što simbolizuje razliku između riječi i stvarnosti. Ovakav ambijent dodatno pogoršava osjećaj frustracije među građanima koji su već dugo vremena suočeni s nedostatkom osnovnih usluga.
Odnosi prema ekološkim pitanjima također su se našli na tapetu kritika. Opozicija je izrazila zabrinutost zbog otvaranja rudnika na Bukovoj Kosi, koje su mnogi smatrali ekološkim rizikom. Iako su građani aktivno ukazivali na moguće posljedice po zdravlje i okoliš, vlasti su se dugo vremena pravile da problem ne postoji. Tek nakon brojnih protesta i zahtjeva građana, vlasti su se konačno “osvijestile” i najavile zatvaranje rudnika, ali na teret građana, čime su ponovno pokazale manjak osjetljivosti prema zdravlju i sigurnosti lokalnog stanovništva. Ovakvi postupci dodatno pogoršavaju povjerenje građana u vlast, koja se čini da ne reaguje na vrijeme na važne ekološke prijetnje.
Sumirajući sve izrečeno, Rosićev istup na sjednici jasno odražava nezadovoljstvo dijela javnosti radom trenutnih vlasti. Održavanje posebnih sjednica i izricanje novih obećanja ne mogu zamijeniti konkretne rezultate. Građani Prijedora ne traže više bajke i obećanja – oni žele vidjeti stvarne promjene koje su im godine unazad više puta obećane, ali nikada ispunjene. Ovo razočaranje može dugoročno utjecati na političku stabilnost u regionu, jer građani zahtijevaju odgovornost i transparentnost od svojih lidera. Pitanje je: koliko će još dugo građani trpjeti ovakvu situaciju, a da pritom njihovi problemi ostaju bez rješenja? Ovaj trenutni kontekst stvara plodno tlo za nove političke promjene i angažman građana u političkom životu.