U posljednjim izjavama američkog predsjednika Donalda Trumpa, svjetska javnost ponovo svjedoči njegovim oštrim kritikama i prijetnjama upućenim evropskim saveznicima, ovaj put usmjerenim prema Španiji. Njegove riječi, izrečene s dozom nezadovoljstva i prijetnje, izazvale su burne reakcije u okviru NATO saveza i šire međunarodne zajednice. U središtu spora nalazi se pitanje finansijskog doprinosa Španije za odbranu te njeno odbijanje da poveća izdvajanja na traženi nivo.
Uvod
Američki predsjednik Donald Trump ponovo je pokazao svoj prepoznatljivi stil direktne i beskompromisne komunikacije, ovaj put usmjerivši pažnju na Madrid. Tokom razgovora s novinarima u Bijeloj kući, Trump je izrazio snažno nezadovoljstvo španskim izdvajanjem za odbranu, smatrajući da zemlja pokazuje “nevjerovatno nepoštovanje” prema savezničkim obavezama. Njegove riječi ne predstavljaju samo političku izjavu, nego i potencijalni signal za uvođenje carina kao oblika kazne Španiji.
Prema Trumpovim riječima, Španija je jedina članica NATO-a koja nije povećala izdvajanja za odbranu na 5% BDP-a, što je, po njegovom mišljenju, dokaz njene nezainteresovanosti za zajedničku sigurnost. Ova poruka dolazi u trenutku kada Washington sve snažnije insistira da evropske zemlje smanje zavisnost od američke vojne podrške i preuzmu veći teret troškova kolektivne odbrane.
Razrada
Trumpova retorika o „nepoštovanju“ i „nedostatku odgovornosti“ nije nova, ali je ovaj put poprimila posebno oštru notu. On je naglasio kako razmatra mogućnost uvođenja trgovinskih kazni putem carina, što bi bio presedan u odnosima između dvije zapadne demokratije. Prema njegovim riječima, Španija „uživa zaštitu“ isključivo zbog svog geografskog položaja u južnoj Evropi, što implicira da Madrid koristi prednosti članstva u NATO-u bez adekvatnog doprinosa.
Još jedan izvor tenzija jeste izjava španskog premijera Pédra Sáncheza, koji je ranije tokom godine izjavio da Rusija ne predstavlja direktnu prijetnju njegovoj zemlji. Takva ocjena izazvala je nezadovoljstvo kod drugih članica EU-a, posebno onih u istočnoj Evropi, koje su zbog ratnih dešavanja u Ukrajini posebno osjetljive na sigurnosna pitanja.
Trump je dodatno zaoštrio ton prošle sedmice kada je Španiju nazvao „zaostalom zemljom“, pa čak i sugerirao mogućnost njenog izbacivanja iz NATO-a. Iako takav mehanizam unutar saveza formalno ne postoji, sama činjenica da američki predsjednik javno iznosi takvu ideju dovoljno govori o njegovom nezadovoljstvu. Tokom susreta s finskim predsjednikom Alexanderom Stubbum, Trump je izjavio: „Možda biste ih trebali izbaciti iz NATO-a, iskreno.“
U pozadini cijelog spora nalazi se novi cilj saveza usvojen na NATO summitu u Haagu u junu, kojim se od članica traži izdvajanje 5% BDP-a za potrebe odbrane — od čega 3,5% za osnovne vojne troškove, a 1,5% za srodne oblasti. Međutim, španski premijer Sánchez zatražio je posebno izuzeće, smatrajući da njegova zemlja može ispuniti obaveze i s manjim ulaganjima.
U trenutku dok se vodi ova polemika, Španija ima najniži nivo vojnih izdataka među članicama NATO-a — samo 1,3% BDP-a. Ipak, važno je istaći da ni većina drugih zemalja još nije dostigla Trumpov cilj: trenutno samo nekoliko država, poput Poljske, ulaže približno 5% svog BDP-a u odbranu. Većina saveznika ima rok do 2035. godine da postigne taj nivo.
Trump je u više navrata ponovio svoje nezadovoljstvo riječima: „Mislim da je to nevjerovatno nepoštovanje i da bi ih trebalo kazniti zbog toga.“ Takav stav ne odražava samo njegovu oštru politiku prema saveznicima, već i želju da se američka pozicija unutar NATO-a dodatno učvrsti kroz ekonomski pritisak.
S druge strane, Pedro Sánchez nastoji ostati smiren i diplomatski odmjeren. U razgovoru za Cadena SER, on je branio politiku svoje vlade tvrdeći da je Španija „predana odbrani i sigurnosti NATO-a, ali i očuvanju svoje socijalne države“. Prema njegovim riječima, Španija već „čini više nego dovoljno“ s obzirom na ekonomske okolnosti.
Sánchez je u aprilu obećao povećati izdvajanja na 2% BDP-a do 2025. godine, što je u skladu s ranijim ciljevima NATO-a, ali daleko ispod Trumpovih zahtjeva. Iako priznaje neslaganja s Washingtonom, premijer ističe da su odnosi dvije zemlje i dalje „pozitivni i duboki“, što odražava njegov pokušaj da zadrži balans između lojalnosti savezu i domaćih političkih prioriteta.
Zaključak
Cijela situacija otkriva složenost odnosa između Sjedinjenih Američkih Država i njihovih evropskih saveznika. Trumpov pristup, koji se temelji na ekonomskom pritisku i javnim kritikama, ima za cilj natjerati članice NATO-a da povećaju svoje izdatke za odbranu. Međutim, taj pristup istovremeno produbljuje političke razlike unutar saveza i stvara tenzije koje bi mogle oslabiti zajednički osjećaj solidarnosti.
S druge strane, Španija se suočava s izazovom balansiranja između ekonomskih mogućnosti i međunarodnih obaveza. Njena vlada pokušava održati stabilnost unutar zemlje, dok istovremeno ne želi narušiti odnose sa Sjedinjenim Državama.
Na kraju, ostaje pitanje: da li će Trumpovo insistiranje na „kazni putem carina“ donijeti veće izdvajanje za odbranu ili samo dodatno produbiti jaz između Washingtona i Evrope? Bez obzira na odgovor, jasno je da će ova rasprava nastaviti oblikovati budućnost transatlantskih odnosa i ulogu NATO-a u globalnoj sigurnosnoj arhitekturi.
Ukupno posmatrano, spor između Trumpa i Sáncheza nije samo ekonomski ili vojni — on simbolizira širu dilemu zapadnog saveza: između solidarnosti i samoodrživosti, između pritiska i partnerstva.
