Bošnjaci su kroz historiju pokazali nevjerovatnu otpornost, predanost i snagu duha. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1990-ih godina, mnogi su bili primorani napustiti svoje domove, ali nisu napustili svoje vrijednosti. Put ih je odveo širom svijeta – u Evropu, Ameriku, Australiju – gdje su svojim trudom i radom brzo zadobili poštovanje i integrisali se u nova društva, a pritom sačuvali vjeru, kulturu i osjećaj pripadnosti domovini.
Jedna od priča koje svjedoče o tome dolazi iz švicarskog grada Neuchâtela, gdje danas postoji Islamski centar sa natpisom: „Islamska zajednica Bošnjaka u Švicarskoj. Džemat Neuchâtel.“ U ovom pretežno kršćanskom gradu, ova građevina se skladno uklapa u ambijent, a Bošnjaci su prihvaćeni kao pošteni i vrijedni sugrađani.
Posebno zanimljiv detalj vezan je za Hasana Ahmetovića, dugogodišnjeg džematliju ovog centra. On se prisjeća neobične životne priče koja se odvijala gotovo filmski – 1983. godine Hasan je kao građevinski radnik gradio upravo ovu zgradu, koja je tada bila evanđelistička crkva, bez tornja i zvonika. Ni slutio nije da će tri decenije kasnije ulaziti u taj isti objekat kako bi obavljao namaz i okupljao se s Bošnjacima u zajednici vjere.
Put do osnivanja Islamskog centra nije bio lak. Bošnjaci u Neuchâtelu su dugo tragali za prostorom koji bi mogli prilagoditi vjerskim potrebama. Kada se pojavila vijest da je crkva na prodaju, bili su zainteresovani, ali gradska administracija nije odobravala prodaju objekta muslimanima. Činilo se da je sve izgubljeno – dok se nije pojavio neko ko će ući u historiju džemata.
Taj čovjek bio je Švicarac, advokat i kršćanin, koji je gajio veliko poštovanje prema Bošnjacima. Tokom jednog teškog perioda u svom životu, kada se povrijedio prilikom jahanja i završio u bolnici, njegova porodica ga je zaboravila. Jedina osoba koja ga je redovno obilazila bio je – Bošnjak. Ako ne bi mogao lično doći, poslao bi svoje dijete da ga obiđe i upita da li mu nešto treba. Taj čin čovječnosti ostavio je dubok trag.
Iz zahvalnosti i dubokog poštovanja prema Bošnjacima, ovaj Švicarac je ponudio nesebičnu pomoć – da lično otkupi zgradu crkve i besplatno je prevede na Islamsku zajednicu Bošnjaka u Švicarskoj. “Ja ću vam to uraditi bez ikakve naknade”, poručio je, jasno izražavajući svoju spremnost da podrži ovu zajednicu.
Tako je crkva koju je Hasan nekad gradio postala dom duhovnosti, zajedništva i identiteta Bošnjaka u Neuchâtelu. Ova priča nije samo o migraciji, integraciji i očuvanju vjere, nego i o ljudskosti koja ne poznaje granice vjere ni nacije. Ona svjedoči da se dobrota vraća – ponekad na najneočekivaniji način.
Islamski centar u Neuchâtelu danas je mjesto okupljanja, vjerskog života i kulture, ali i simbol jedne šire poruke: kada se ljudi odnose jedni prema drugima sa poštovanjem i iskrenošću, granice se brišu, a putevi se otvaraju.
Originalni članak, objevljan na portalu senzorbih.com, pročitajte OVDJE
