Fadil Novalić, bivši premijer Federacije Bosne i Hercegovine, i dalje se nalazi u centru pažnje, ali ne zbog svojih političkih ili administrativnih postignuća, već zbog presude koja ga je osudila na četiri godine zatvora. Novalić je, prema presudi, odgovoran za koruptivnu nabavku respiratora tokom pandemije COVID-19, a novac od ove nabavke, koja je obavljena bez provjere, nanio je ogromnu štetu Federaciji. On trenutno izdržava svoju kaznu u Državnom zatvoru u Vojkovićima kod Sarajeva, ali posljednjih dana ponovno izaziva pažnju objavama na društvenim mrežama, na kojima se pokušava prikazati kao žrtva političkog progona.
Novalić nije jedini koji se protivi zakonima i presudama koje su mu izrečene. Takođe, i stranka SDA, kojoj je pripadao, i njegovi sljedbenici, uporno pokušavaju prikazati osuđenika kao heroja nacije. Na društvenim mrežama često objavljuje postove u kojima manipulira činjenicama, govoreći o navodnim prijetnjama i pokušajima da mu se “dogovore” uslovi života u zatvoru. Međutim, istina je da je presuda bila temeljen na jasnim i čvrstim dokazima, uključujući činjenicu da je Novalić kao premijer odlučivao o isplati novca za respiratore bez ikakve provjere, čime je oštetio državni budžet za više od 10 miliona maraka.
U svojoj kampanji koju vodi putem društvenih mreža, Novalić se trudi da prikupi što veću podršku javnosti, često koristeći manipulativne izjave i obmane. On pokušava stvoriti sliku o sebi kao o političkom vođi i borcu za prava radnika, iako je tokom svog premijerskog mandata bio odgovoran za mnoge odluke koje su izazvale visoke cijene osnovnih životnih namirnica, a također nije učinio ništa za poboljšanje radnih uvjeta građana.
Kroz objave na Facebooku, Novalić se često žali na različite uvjete u zatvoru, uključujući zabranu komuniciranja putem telefona s porodicom i advokatima. On navodi da su te zabrane postavljene jer je prekršio pravila o oglašavanju na društvenim mrežama, čime je izazvao dodatnu pažnju i simpatije među onima koji ga podržavaju. Međutim, zakonski okvir jasno precizira da osuđeni zatvorenici nemaju pravo na javne nastupe, jer bi to moglo ometati njihov penalni tretman i vršenje zakonski propisanih zadataka.
Zatvorenicima se zabranjuje upotreba mobilnih telefona i drugih sredstava za elektronsku komunikaciju kako bi se spriječilo njihovo daljnje angažiranje u kriminalnim aktivnostima ili stvaranje negativnih utjecaja na društvo. Zakon također predviđa da zatvorenici mogu komunicirati samo s članovima svoje porodice ili osobama koje im pomažu u procesu rehabilitacije, dok je svaki pokušaj javnog oglašavanja zabranjen. Ove mjere nisu rezultat bilo kakvih pregovora ili prijetnji prema zatvorenicima, već su implementirane kao sankcije koje se koriste za obezbjeđenje sigurnosti u zatvoru.
Osim što se bavi javnim oglašavanjem, Novalić je i dalje upleten u različite poslovne aktivnosti. Iako je formalno uklonjen iz vlasničkih struktura nekoliko firmi u BiH, postoje indikacije da su njegove firme i dalje aktivne, uključujući Supfinu, firmu u Gradačcu koja ostaje uspješna i dok je on u zatvoru. Tu je i pitanje poslovnih veza sa firmama koje su dobijale subvencije tokom pandemije, a mnoge od tih firmi su bile smještene u Gradačcu, odakle Novalić potiče.
Ove činjenice pokreću pitanja o tome koliko su zaista transparentne i zakonite odluke donesene tokom Novalićevog mandata, naročito u vezi s raspodjelom državnih sredstava. Poznato je da su tokom pandemije brojni poslodavci iz Novalićeve rodne općine dobili značajne subvencije, a ovo je svakako dodatni razlog za zabrinutost, jer se postavlja pitanje da li je Novalić svojim pozicijama pogodovao određenim firmama.
U zaključku, dok Novalić pokušava da predstavi sebe kao političku žrtvu, činjenice govore suprotno. Iako se trenutno suočava s ozbiljnim optužbama i pravosnažnom presudom, i dalje se bori za svoju političku rehabilitaciju putem društvenih mreža i manipulacije javnim mnijenjem. No, zakon je jasan, i on mora odgovarati za svoja djela, bez obzira na to što pokušava koristiti javnost kao alibi za svoje postupke. Država, unatoč svim pokušajima da ga oslabi ili da ga prikaže kao žrtvu, mora nastaviti s provedbom zakona i osigurati da svi građani, uključujući bivše političare, budu jednako odgovorni pred njim.
