Ramiza Vilić iz Kalesije javno je progovorila o nasilju koje je proživljavala tokom braka, kao i o neadekvatnoj reakciji institucija i društva koje je na sve gledalo bez intervencije. Njena ispovijest uslijedila je nakon saznanja o ubistvu njene sugrađanke Inele Selimović i njenog trinaestogodišnjeg sina.
Prenosimo Ramizinu objavu u cijelosti:
“Znaš, kada odlučiš da prestaneš da živiš u nasilju, svakodnevnim uvredama, ponižavanjima, zlostavljanjima, u Kalesiji više nisi ‘prava žena’. Nisi ona kojoj svaka čast jer je istrpila i sačuvala brak po svaku cijenu. Nisi ti dobra kao ona što joj čojk u kafu strpa so, šećer, biber, ljutu papriku pa je natjera da popije, a ona, zarad sloge, popije”, počinje Ramiza svoje potresno svjedočenje.
“‘Maaa hajdeee, nek udara! Kažu, tamo gdje čojk udari, vatra ne prži! Hahaha!’ – govorila je moja bivša svekrva. ‘Uuudriii kujuuu, maater joj je*i, nek se zna ko je gazda u kući!’ – derala se iz sveg glasa dok je moja curica bježala u zagrljaj od straha. ‘Ja sam svojoj žito pod koljena met’o, a da me ikad prijavila, isjeko bi je ko janje!’ – kazivao je, sada već umrli, bivši svekar. Skupiš hrabrosti, prijaviš nasilje, nadajući se da će te neko napokon zaštititi.”
Međutim, suočavanje s institucijama bilo je novo razočarenje:
“‘Ma hajde, smirite se, ne može to tako. Hoćete lijepu ženu, a ljubomorni jedno na drugo. Nemojte više da nas bespotrebno zovete!’ – rekao je policijski službenik MUP-a Kalesije dok me gledao blijedu i prestravljenu. Izvedoše ga napolje, vraća se on s osmijehom: ‘Evo, ljudi ba pametni, kažu mi nemoj sebi dozvolit da te prijavljuje, mudre su žene, strpaće te u ludnicu i ona sebi nađe nekog, a ti poslije luduj. Pametan budi!'”
Policijski izvještaj: “Stranke upozorene, situacija smirena, nije bilo tragova nasilja.”
Ni u Centru za socijalni rad nije naišla na podršku:
“‘Vidi, to što je on tebe tukao, ne znači da i njemu ne možemo dodijeliti djecu. Djeca pripadaju oboma 50%. Ok, evo, priznao je da te tukao i obećao da neće više. Pokušajte bar 15 dana, pa ako te opet darne, ja ću vas lično razvesti. Viđam ja njega u džamiji, neće on više. A ti, što si mlada, ne znači da ćeš sebi naći nekoga mladog i lijepog. Tebe sleduje neko star, a djeca će ti biti odbačena. Al’ pazi, nemoj izlazit nigdje sama, on je u stanju svašta da ti uradi, treba mu liječenje. Mi tu ne možemo ništa, to će sud odlučiti.'”
Ramiza je, ipak, insistirala da se u zapisniku navede da je do razvoda došlo zbog nasilja.
Njena ispovijest svjedoči o nevidljivoj borbi žena koje trpe nasilje i sistemskoj nebrizi za njihove živote. Ovo je poziv na hitne promjene u pristupu institucija, kao i na solidarnost društva u borbi protiv porodičnog nasilja. Svaka prijava mora biti ozbiljno shvaćena jer tišina ohrabruje nasilnike, a glas žrtava mora biti zaštićen, podržan i uvažen prenosi pressmediabih
