Sukob između Izraela i Irana, koji je nedavno ušao u svoj šesti dan, svakim danom sve više izaziva zabrinutost kako na regionalnom, tako i na globalnom nivou. Napadi balističkim raketama, skupi sistemi odbrane i neizvjesnost o trajanju sukoba pokreću brojna pitanja – prvenstveno o tome koliko dugo ove dvije države mogu finansijski, tehnički i vojno izdržati ovakav intenzitet borbi.
Od samog početka rata, Iran koristi balističke rakete srednjeg dometa koje lansira gotovo svake noći. Procjene ukazuju da ova država raspolaže s oko 1.200 do 2.000 raketa, iako se broj može povećati ukoliko se uzmu u obzir zalihe skrivene u podzemnim skladištima. U proteklih pet dana, Iran je ispalio oko 400 raketa, što jasno govori da se zalihe brzo troše, a tempo napada ne jenjava.
Koje vrste raketa Iran koristi?
Iranske balističke rakete koje se trenutno koriste uključuju nekoliko modela:
-
Qadr i Emad: rakete na tekuće gorivo, domet do 1.800 km, s bojevom glavom težine oko 750 kg. Emad se smatra preciznijim od Qadra.
-
Kheibar Shekan: raketa novije generacije na čvrsto gorivo, dometa 1.400–1.500 km. Ima manju bojevu glavu (500–600 kg), ali je brža i preciznija zahvaljujući modernijem sistemu pogona.
Zanimljivo je da se iranski raketni program u velikoj mjeri oslanjao na sjevernokorejske i sovjetske dizajne, što je omogućilo brzo razvijanje kapaciteta. Modeli poput Shahab-3 i Khorramshahr direktni su derivati tih sistema.
Što se tiče troškova proizvodnje, iako nema preciznih podataka, pretpostavlja se da jedna raketa u prosjeku košta oko milion dolara. Cijena može biti znatno veća za sofisticiranije modele. Međutim, pošto je proizvodnja državna i pod kontrolom Revolucionarne garde (IRGC), troškovi su smanjeni u odnosu na zapadne standarde.
Kako se Izrael brani?
S obzirom na vrstu i broj raketa koje Iran koristi, Izrael koristi svoju višeslojnu raketnu odbranu koja uključuje:
-
Arrow 2 i Arrow 3 – osnovna zaštita protiv balističkih projektila srednjeg dometa.
-
Davidova praćka (David’s Sling) – dodatni sloj odbrane ako presretanje Arrow sistema zakaže.
-
Patriot i THAAD sistemi – američke raketne odbrane za dodatnu sigurnost.
Sistemi poput Arrow 3 omogućavaju presretanje raketa dok su još izvan izraelske teritorije, čime se izbjegava pad krhotina i potencijalne štete na tlu. Međutim, efikasnost ima svoju cijenu – jedna presretačka raketa iz Arrow sistema košta oko 3 miliona dolara.
Kada Arrow sistemi ne uspiju, aktivira se Davidova praćka, koja koristi rakete Stunner, čija je cijena oko milion dolara po raketi. Često se lansira više raketa da bi se osigurala uspješnost presretanja.
Koliko obje strane troše?
Ovdje je situacija posebno zabrinjavajuća. Troškovi po jednoj noći mogu izgledati ovako:
-
Iran: Ako ispaljuje 10 raketa po noći, trošak je oko 10 miliona dolara. U nekim napadima ta brojka ide i do 300 raketa, što znači da je u jednoj noći moguće potrošiti i do 300 miliona dolara.
-
Izrael: Za 10 raketa presretnutih sistemima Arrow 2 ili 3, trošak odbrane iznosi blizu 30 miliona dolara. Ovaj iznos raste ako se aktiviraju dodatni slojevi odbrane.
Kombinovani dnevni troškovi obje strane lako mogu preći 50 miliona dolara, što u samo šest dana znači više stotina miliona dolara potrošenih na oružje i odbranu – bez uračunatih šteta na infrastrukturi i ljudskim gubicima.
Perspektiva daljeg razvoja sukoba
Ako se napadi ovim tempom nastave, pitanje je koliko dugo obje strane mogu izdržati. Stručnjaci procjenjuju da Iran, iako ima značajnu zalihu raketa, ne bi mogao da vodi ovakvu vrstu rata duže od dvije sedmice ukoliko nastavi sličnim tempom ispaljivanja. S druge strane, i Izrael se suočava s ograničenjima, posebno kada je riječ o presretačkim raketama i ukupnim finansijama za održavanje složenih odbrambenih sistema.
Postoji i dodatna nepoznanica – potencijalno uključivanje Sjedinjenih Američkih Država u sukob na strani Izraela. Ukoliko bi se to desilo, sukob bi dobio novu dimenziju i proširio se izvan sadašnjih okvira, uz mnogo ozbiljnije posljedice po cijelu regiju prenosi klix.ba
