U Republici Srpskoj, situacija u javnim institucijama i političkom sistemu izaziva ozbiljnu zabrinutost, što je nedavno otvoreno istakao Igor Radojičić, predsjednik pokreta “Svojim putem” i bivši predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske u dva mandata. On ističe da je, unutar ovog sistema, odgovornost za brojne afere gotovo isključivo usmjerena na partijske šefove, dok pravosudni organi gotovo ne reaguju. Ova praksa dovodi do duboke stagnacije i nedostatka pravde u društvu.
Radojičić naglašava da se u javnom sektoru, posebno u preduzećima kao što su “Šume”, Željeznice i Elektroprivreda Republike Srpske, nalazi veliki broj problema usljed lošeg upravljanja koje je uglavnom pod kontrolom vlasti. Ova javna preduzeća predstavljaju ekonomske stubove države, ali su danas značajno osiromašeni lošim rukovođenjem. Uprkos tome, pravosudni sistem ne vrši adekvatnu kontrolu niti sankcionisanje, što je po njemu pokazatelj da je neophodna duboka i sistemska reforma.
Kako ističe Radojičić, problem nije samo u zamjeni jedne vlasti drugom, već u potrebi za promjenom cijelog sistema. On ukazuje na višestruke probleme koji obuhvataju različite sektore:
-
zdravstvo
-
školstvo
-
privredu
-
pravosuđe
-
policiju
Radojičić smatra da je neophodno da neko s velikom odlučnošću i “čeličnom metlom” započne reformu koja bi raščistila ove probleme. Prema njegovom mišljenju, takve promjene su znatno teže od samog bavljenja političkim izjavama ili površnim raspravama.
Veliki problem predstavlja i enormno zaduženje javnih preduzeća. Toliki su dugovi da se više ne može jasno utvrditi kome se šta duguje i kako će se ti dugovi vratiti. Takođe, pojavljuju se i sumnjivi pokušaji da javna preduzeća prodaju koncesije privatnim firmama, što dodatno produbljuje nepovjerenje u aktuelnu vlast u RS-u.
Radojičić ističe i da je javnost gotovo postala indiferentna prema kontinuiranim aferama. On to opisuje kao stanje u kojem je narod “kuvana žaba” – postepeno su se navikli na beskrajne afere i nezakonitosti, što je dovelo do toga da je ono što bi trebalo biti neprihvatljivo, sada postalo normalno.
Kritikuje i današnje funkcionere, navodeći da većina njih ne posjeduje ni osnovnu viziju niti strategiju upravljanja, kao ni jasno razumijevanje svojih dužnosti. Umjesto da budu lideri koji aktivno doprinose razvoju društva, oni su postali samo birokrate koji obavljaju dnevne zadatke bez dubljeg smisla.
Posebnu pažnju posvetio je radu Narodne skupštine Republike Srpske, naglašavajući da je ranije, od ratnog perioda pa nadalje, u parlamentu sjedila grupa intelektualaca posvećenih kvalitetnim raspravama i rješavanju državnih problema. Međutim, kvalitet zastupničkih saziva se s vremenom pogoršao.
Prema Radojičiću, razlog tome je otvoreni izborni sistem, koji je omogućio da se u skupštinske klupe sve češće uvode pojedinci sa velikim finansijskim sredstvima koji ulažu u kampanju, ali koji često nisu ljudi sa potrebnim obrazovanjem, intelektualnim kapacitetom ili iskustvom. Sve manje među zastupnicima ima profesora, umjetnika ili drugih stručnjaka, što direktno utiče na kvalitet rasprava i donošenje odluka.
Na kraju, Radojičić jasno poručuje da trenutni sistem ne funkcioniše po pravim principima odgovornosti i kvaliteta. On ukazuje da je potrebno uraditi temeljite reforme koje će promijeniti način na koji se političke i javne funkcije obavljaju, a ne samo zamijeniti aktuelne ljude novima. Bez takvih dubokih promjena, teško je očekivati napredak u bilo kojem sektoru društva u Republici Srpskoj.
Ovaj iskreni osvrt istaknutog političara oslikava frustraciju mnogih građana koji svjedoče neprekidnim aferama i slabom pravnom odgovoru, ali i gubitak povjerenja u institucije koje bi trebalo da budu stubovi pravde i razvoja. Sistem koji favorizuje partijske lojalnosti umjesto stručnosti i odgovornosti predstavlja ključni izazov za budućnost RS-a.
Radojičić posebno naglašava da je kultura upravljanja javnim resursima u RS-u duboko kompromitovana, što direktno utiče na ekonomsku stabilnost i razvoj regije. U situaciji kada javna preduzeća posluju sa gubicima i dugovima koje niko ne zna precizno koliko iznose, država gubi sposobnost da finansijski podrži ključne sektore i usluge od opšteg interesa. On upozorava da je ovakvo stanje rezultat ne samo lošeg menadžmenta, već i sistemskog problema gdje su važni resursi često privatizovani ili stavljeni pod kontrolu uskih političkih krugova, što onemogućava transparentnost i efikasnost. Takva praksa ne samo da urušava povjerenje građana u institucije, već stvara i uslove za korupciju i zloupotrebe koje dalje usporavaju privredni i društveni razvoj.
Takođe, Radojičić ukazuje na važnost povratka principa odgovornosti i stručnosti u javnu upravu i politiku, kao neophodnog preduvjeta za bilo kakvu ozbiljnu reformu. Po njegovom mišljenju, bez prisustva ljudi sa jasnim vizijama, sposobnošću i integritetom, sistem će nastaviti da se urušava. Potreban je model vođenja u kojem će pojedinci na funkcijama imati ne samo formalne mandate, nego i stvarnu odgovornost za rezultate svog rada, s jasnim i transparentnim mehanizmima kontrole. Radojičić ističe da je jedan od glavnih izazova i edukacija i osnaživanje građanske svijesti, koja treba da insistira na kvalitetnim predstavnicima, a ne na političarima koji funkciju dobijaju samo zbog partijske pripadnosti ili finansijske podrške. Tek kada se obnovi povjerenje između vlasti i građana, moguće je očekivati istinske promjene i napredak u društvu Republike Srpske.
