Nevjerovatna priča iz Ujedinjenog Kraljevstva izazvala je veliku pažnju javnosti, naročito u poslovnim i pravnim krugovima. Ian Clifford, bivši uposlenik tehnološkog giganta IBM, pokušao je tužiti svog poslodavca zbog toga što mu – iako nije radio ni jedan dan od 2008. godine – nisu povećali platu. Ova tužba, koju je podnio pred britanskim tribunalom za zapošljavanje, naišla je na osude i odbijena je kao neosnovana.
Clifford je 2008. godine otišao na dugotrajno bolovanje zbog problema sa mentalnim zdravljem. Umjesto da raskine radni odnos, IBM je s njim dogovorio poseban status koji mu je omogućio da zadrži formalno zaposlenje bez obaveze dolaska na posao. Pet godina kasnije, 2013., uključen je u tzv. “invalidski plan”, koji mu garantuje 75% prethodne plate – što iznosi oko 54.000 funti godišnje (više od 70.000 američkih dolara) – sve do njegove 65. godine života. Ukupno, procjenjuje se da će Clifford primiti oko 1,9 miliona dolara iz ovog fonda.
Iako je ova svota za većinu ljudi više nego dostatna, Clifford je odlučio podnijeti tužbu zbog “diskriminacije na osnovu invaliditeta”, navodeći kako mu plata nije povećana od 2013. godine, te da inflacija postepeno umanjuje vrijednost njegovih godišnjih primanja. Smatrao je da je to “nepovoljno postupanje” jer aktivni uposlenici imaju pravo na povišice, dok on, kao osoba s invaliditetom, to pravo nema.

Međutim, sudija Paul Housego je odbacio tužbu, naglasivši da invalidski plan nije osmišljen da se ponaša kao aktivna plata, već kao sigurnosna mreža za one koji više ne mogu raditi. Sudija je jasno izjavio da je “razlika između aktivnih i neaktivnih radnika legitimna i zakonita”, te da je Clifford, prema svemu sudeći, zapravo u povoljnijem položaju u odnosu na mnoge druge građane.
– Samo osobe s invaliditetom mogu pristupiti ovom planu. Nije diskriminacija to što plan ne nudi dodatne benefite. Čak i ako inflacija umanji vrijednost isplate tokom decenija, ona i dalje ostaje značajna, izjavio je sudija Housego.
Ovaj slučaj otvara ozbiljna pitanja o granicama prava radnika, razumijevanju invalidskih beneficija, ali i realnim očekivanjima zaposlenika kada su u dugotrajnoj nesposobnosti za rad. Također, pokazuje koliko pravni sistem mora balansirati između zaštite prava osoba s invaliditetom i očuvanja racionalnosti i održivosti radnih politika prenosi hayat