Dodikova lobistička strategija u Sjedinjenim Američkim Državama
Lobističke aktivnosti Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a, u Sjedinjenim Američkim Državama zauzimaju sve složenije i kontroverznije oblike. Ove aktivnosti nisu samo rezultat ličnih ambicija, već predstavljaju dio šireg fenomena političke borbe koja se vodi na međunarodnom nivou. U posljednje vrijeme, Dodik koristi izrazito agresivan politički jezik, sličan onom koji je uobičajen u njegovom domaćem okruženju, a koji se sve više prelama kroz prizmu nacionalističke retorike iz devedesetih godina. Ova strategija nije samo sredstvo za promociju vlastitih političkih ciljeva, već i pokušaj redefiniranja percepcije Republike Srpske u okviru šireg, globalnog desničarskog diskursa.
Tokom nedavnog intervjua s novinarkom Laurom Logan, emitovanog u septembru, Dodik nije birao riječi, nazvavši bivšeg američkog ambasadora Michaela Murphyja „fašistom“. Ove izjava je izazvala brojne reakcije, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i širom Sjedinjenih Američkih Država. Dodik je sebe prikazao kao branitelja kršćanskih vrijednosti Evrope od, kako je to nazvao, „islamskog globalizma“. Takav narativ, koji je duboko ukorijenjen u političkoj kulturi Balkana, prema analizama stručnjaka, može imati ozbiljne posljedice ne samo na političku situaciju u Bosni i Hercegovini, već i na međunarodne odnose.
Identifikacija lobističkih aktivnosti
Dopisnik FTV-a iz Washingtona, Ivica Puljić, otkriva da je intervju sa Logan u stvari bio plaćen, snimljen u Banjoj Luci, a ne u SAD-u, zbog Dodikovih putnih ograničenja usljed sankcija. Ova praksa ukazuje na sveprisutan fenomen plaćenih medijskih nastupa koji često služe za širenje unaprijed definiranih narativa. „Laura Logan je osoba s kontroverznom reputacijom, otpuštena s CBS-a i Fox Newsa. Njoj je plaćeno da dođe i predstavi Dodika kao žrtvu progona i borca za kršćanska prava“, objašnjava Puljić, ukazujući na strategiju manipulacije medijskim sadržajem za ostvarenje političkih ciljeva. Ova praksa pokazuje kako se politička strategija može prilagoditi tržištu medija u Sjedinjenim Američkim Državama, kako bi se lakše infiltrirala u javnu svijest.
Utjecaj ekstremnih desničarskih figura
Nakon intervjua, priču je preuzela Laura Loomer, poznata po svojim teorijama zavjere i ekstremno desničarskim stavovima. Loomer, koja ima veze s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trampom, nastavila je širiti Dodikov narativ putem društvenih mreža. Ovaj fenomen pokazuje kako se lokalne političke retorike mogu lako integrirati u šire, međunarodne tokove desničarske propagande, što dodatno komplicira situaciju na globalnoj političkoj sceni. Loomer je svojim putem utjecala na percepciju Dodika i Republike Srpske, koristeći vlastitu platformu kako bi legitimizovala stajališta koja su često u suprotnosti sa zvaničnom politikom Sjedinjenih Američkih Država.
Opasnost od povratka retrogradnih narativa
Prema riječima Ivice Puljića, ovakvi narativi su izrazito opasni jer koriste istu demagogiju koju je tokom rata 1990-ih promovisao Radovan Karadžić. „Ovo nije samo politička propaganda – to je ideološka kampanja koja može imati posljedice po Bosnu i Hercegovinu“, naglašava Puljić.
Njegova analiza ukazuje na to da se Dodikov pristup može interpretirati kao pokušaj ponovnog uspostavljanja podjela koje su dovele do sukoba u prošlosti. Ovaj povratak retrogradnih narativa ne samo da destabilizuje trenutnu političku situaciju, već i zastrašuje građane koji su svjesni opasnosti koje ovakva retorika nosi.
Uloga Heritage fondacije
Kao jedan od ključnih aktera u širenju ovakvih narativa, Puljić navodi i Heritage fondaciju, uticajni američki konzervativni think-tank. Prema njegovim riječima, njihova istraživanja i analize često prikazuju Bosnu i Hercegovinu kao bojište između kršćanstva i islama, zagovarajući stvaranje trećeg entiteta.
„Ova strategija ima za cilj legitimizaciju Dodikovih stavova i promoviranje ideje o razdvajanju BiH“, ističe Puljić, naglašavajući opasnosti koje ovakvi pristupi nose za stabilnost regije. Heritage fondacija ne samo da podržava Dodikovu politiku, već također i širi percepciju kako bi se dodatno polarizovali odnosi između zajednica u Bosni i Hercegovini.
Zaključak i preporuke za djelovanje
Na kraju, Puljić ukazuje na neophodnost reakcije institucija Bosne i Hercegovine kako bi se spriječilo širenje lažnih narativa i dezinformacija. „Svako ima pravo na političko izražavanje, ali ne može se koristiti pravo na slobodu govora kao izgovor za širenje laži koje mogu legitimizirati nove entitete ili političke ciljeve“, zaključuje Puljić.
Ova situacija zahtijeva pažnju kako bi se očuvala stabilnost i sigurnost u zemlji, ali i njen međunarodni ugled. Potrebno je aktivno angažovanje civilnog društva i medija kako bi se osiguralo da se istina i transparentnost prepoznaju kao temeljne vrijednosti u ovom političkom okruženju.
