Salijevanje strave je običaj koji se praktikuje u mnogim muslimanskim zajednicama, osobito kada osoba doživi intenzivan strah, bilo u snu ili na javi. Uzroci ovog straha mogu biti različiti – od džinskog dodira, sihra, pa do uroka. Najčešće, ovaj postupak obavljaju žene, i on se primjenjuje naročito na djeci, ali i na odraslima. Proces salijevanja strave uključuje korištenje olova koje se topi i potom izlijeva u vodu, dok se nad njim izgovaraju određene sure iz Kur’ana i nerazumljive riječi. Nakon toga, osoba kojoj se strava salijeva pije vodu, a tijelo se kvasi na način suprotan od uzimanja abdesta.
Način salijevanja strave
Osoba kojoj se salijeva strava pokriva lice crvenim platnom, a ispred nje se postavlja posuda s vodom. Onaj ko salijeva stravu topi olovo u kašici i potom izgovara sure Ihlas, Felek i Nas, kao i neke riječi koje nisu razumljive. Zatim, izlijeva olovo u vodu, te na osnovu oblika koji olovo poprimi, iznosi uzrok straha. Na kraju, osoba kojoj je salivena strava pije vodu i kvase joj se određeni dijelovi tijela, što je suprotno redoslijedu uzimanja abdesta. Iako je ovo duboko ukorijenjen običaj, vjerski učenjaci su donijeli presudu o ovom postupku.
Propis salijevanja strave
Prema islamskom učenju, salijevanje strave spada u rukju, tj. duhovno liječenje. Međutim, problematično je to što, osim učenja Kur’anskih sura, ovaj postupak uključuje i nerazumljive riječi, što dovodi do toga da ovaj vid rukje postaje upitan. Rukja mora biti izvedena na arapskom jeziku ili jeziku čije je značenje jasno i poznato. U slučaju da se koriste nerazumljive riječi, postoji mogućnost da se prizivaju džinni ili druga bića, što je u islamu strogo zabranjeno.
Ako se pri rukji koriste riječi čije značenje nije jasno, a ne prizivaju se džinni, to je grijeh, ali ne vodi do nevjerstva. Međutim, ako su te riječi zapravo imena džinna kojima se traži pomoć, to predstavlja veliki širk, odnosno pridruživanje Allahu partnera, što je jedan od najtežih grijeha u islamu. Imam Nevevi jasno navodi da rukja koja nije na arapskom jeziku ili čije značenje nije poznato može sadržavati elemente nevjerstva, što je strogo zabranjeno.
Zabrana salijevanja strave
Učenjaci poput Ibn Tejmije ističu da rukje koje uključuju nerazumljive riječi često sadrže imena džinna, te se time praktično priziva njihova pomoć. To predstavlja vrstu sihra i širka, čineći takvo liječenje haramom. Također, činjenica da onaj ko salijeva stravu može otkriti uzrok straha na osnovu oblika olova ukazuje na prisustvo džinna, jer nije moguće da sam oblik olova otkrije detalje o nečijem stanju.
Stoga, salijevanje strave nije samo neprihvatljivo zbog nerazumljivih riječi, već i zbog toga što džinni stupaju u kontakt s bolesnikom, što može dovesti do dugoročnih problema u njegovom fizičkom i psihičkom stanju. Zbog toga je ovaj običaj zabranjen i smatra se opasnim za osobu koja se njime liječi.
A Allah najbolje zna.
